Ima li veće adrenalinske bombe za jednog mladića ili pak boljeg lijeka za krizu srednjih godina jednog muškarca od novog, novcatog motocikla? Postoji li uopšte jeftinije prevozno sredstvo koje će od svog vlasnika u kraćem roku učiniti mačo tipom praćenim zavidnim muškim i požudnim ženskim pogledima? Ne budite smiješni, naravno da ne postoji. No isto tako, ima li legalnijeg i prihvaćenijeg načina za suicid od vožnje motocikla? Ako je vjerovati statistikama - nema.
Premda će se neki možda radije držati one da postoji laž, prokleta laž i statistika, činjenica je da je sve više žrtava motociklista. Iz svega ovoga proizlazi da je kupovina i vožnja motocikla ravna samoubistvu ili - u najboljem slučaju - ruskom ruletu.
Premda postoji ljetna i zimska bezbjednosna oprema, ljudi vole poskidati sve sa sebe. Opravdanje za ovu neodgovornost im je da idu nešto blizu obaviti, pa im se ništa ne može dogoditi. Problem je što se upravo na najkraćim rutama događaju najveće nesreće. Čovjek je, kad ide na dug put, spreman, opremljen i koncentrisan, dok na kraćim rutama to najčešće nije slučaj. Gorući problem je i taj što se vrlo malo čini po pitanju edukacije vozača. Praksa pokazuje da mladi vozači obično prelaze sa slabašnih skutera i mopeda na žestoke sportske mašine. Desetak konjskih snaga i stotinak kilograma jednog prosječnog skutera teško se može uporediti sa 15 do 20 puta snažnijim sportskim motociklima koji su nerijetko tek pedesetak kilograma teži. Poređenja radi, za jednog prosječnog vozača automobila, to je kao da iz FIAT Pande uskoči za upravljač Ferrari Enza!
Nakon što, pak, dođe do nesreće, policija će vrlo rado upotrijebiti standardnu floskulu ograđivanja od odgovornosti "vožnja nije bila prilagođena uslovima puta". Koliko pritom spomenuti put zadovoljava kriterijume bezbjedne saobraćajnice - sasvim je druga priča.
Najveći problem vozača mopeda i motocikala leži u njihovoj neuočljivosti. Svi motocikli su zbog povoljnog odnosa mase i snage vižljasti i brzi, u startu znatno brži od prosječnog automobila, te kao takvi upravo zovu svoje vozače na jurnjavu od semafora do semafora. Ono što vozači popularnih skutera pritom zanemaruju jeste vlastita slaba uočljivost u saobraćaju. Vrlo jednostavno skrivanje po mrtvim uglovima vozila ispred, dok vozač skutera pokušava naći najbolji ugao za proguravanje između dva automobila, rijetko završava bez posljedica. Naša je preporuka da se držite zacrtane putanje.
Gledajte vozačeve retrovizore te, ukoliko ste sigurni da vas vidi, započnite s manevrom preticanja. Dobar je savjet i uvijek držati dovoljno odstojanje od ostalih vozila sa svih strana, pogotovo od vozila iza vas, budući da lagani motocikli često imaju znatno kraći zaustavni put od masivnih automobila. Želite li biti siguran vozač motocikla, morate biti sposobni unaprijed predvidjeti opasne situacije. To znači da se ne koncentrišete isključivo na saobraćaj ispred sebe ili putanju kojom namjeravate izvesti manevar, nego da jednako toliko pažnje posvećujete vozilima koja su iza vas te vozačima oko sebe.
U posljednje vrijeme vozači u gradskim gužvama sve rjeđe signaliziraju pokazivačima promjenu smjera, što može biti posebno opasno za vozača motocikla u fazi preticanja. Ipak, obratite li dovoljno pažnju na vozila oko sebe, primijetićete namjeru drugih vozača već po kretanju njihovih vozila i približavanju vašoj traci. Nastojte se što više otkrivati ostalim učesnicima u saobraćaju. Na vožnju motorom donekle možete gledati kao na fudbalsku utakmicu. Što se više otkrivate, veće su šanse da dobijete loptu, odnosno da ne nastradate zbog nepažljivih vozača.
Primjećujte vozače koji su smeteni zbog razgovora na mobilnom telefonu, glasne muzike koja tutnji kroz zatvorene prozore i vrata, a zbog koje vas vozač zasigurno neće čuti. Premda sve ovo može zvučati izuzetno komplikovano, stvar je prakse i koncentracije. Zapravo, najsigurniji ćete biti ako za ostale učesnike u saobraćaju mislite da su potpuno slijepi. Nikada se nemojte pouzdati u drugog vozača i vjerovati da vas on vidi.
Vozač motocikla koji prilikom paljenja svog motora zna da za njega ne vrijede ista pravila kao za ostale učesnike u saobraćaju siguran je vozač. Pritom ne mislimo na kršenje pravila prebrzom vožnjom, već prvenstveno na pravila prednosti i njenog oduzimanja. Naime, vozači motocikala često stradaju zbog nemarnih vozača koji, kada su motociklisti u pitanju, ne poštuju pravila prednosti. Najčešće svoje nepoštivanje propisa opravdavaju onom standardnom: "Nisam ga vidio", što malo utjehe donosi kad vam je motocikl u dijelovima, a vi na nosilima na putu u Hitnu pomoć.
Treba spomenuti i česte nesreće na semaforima zbog sklonosti motorista proguravanju kroz automobilske kolone. Ljetne sparine mnoge vozače natjeraju na spuštanje prozora i "bacanje lakta" kroz prozor. Postoje i oni koji zbog nesnosnih vrućina na semaforu otvore vrata. Pripazite da ne završite u njima. Izbjegavajte i vožnju noću, kada su šanse da vas zakači kakav umorni, pijani ili pripiti vozač daleko veće.
Na kraju, nikako nemojte zaboraviti da nosite kompletnu bezbjednosnu opremu, bez obzira na interval vožnje ili vremenske uslove. Oprema je tu da vam u slučaju nesreće spasi život. Iako je u teškim jaknama i odijelima sa štitnicima te s kacigom na glavi u ljetnim danima neizdrživo vruće, vjerujte, daleko je manje nesnosno od zavoja i longeta.