Renault Thalia: Isplativ i funkcionalan automobil

Ono što je danas Dacia Logan, do prije nekoliko godina je bila Renault Thalia - produžena verzija Clija druge generacije, koja se proizvodi u Turskoj, a predstavljena je 2001. godine.

Proizvodnja u Turskoj joj nije bila mana, jer je kvalitet ostao na nivou "Renaulta", a radi se o razmjerno jednostavnoj i provjerenoj mehanici, na kojoj se nema šta pokvariti.

Thalia je, uz to, jedan od posljednjih mohikanaca koji se većim dijelom (ako izuzmemo ubrizgavanje i servo uređaj volana) mogu popravljati po sistemu "uradi sam".

To je dobrodošla vrlina za kupce koji za malo novca žele kupiti automobil prihvatljivih svojstava.

Prednosti Thalije su korištenje provjerene mehanike, koja je preboljela sve dječje bolesti, a benzinac 1.4, sa osam ventila i 75 KS, varijanta je motora Energy, koji je 1988. napravljen za model 19 (imao je karburator i 80 KS).

Vrline su štedljiv motor, solidne performanse, prtljažnik od 410 litara (stanu četiri točka od 14 cola i plinska boca), a može se oboriti zadnja klupa i povećati teretni prostor.

Ovjes je malo povišen u poređenju s Clijom i robusniji, pa s njim nema problema, jer je otporan na neravne puteve. Klasične kočnice, naprijed disk, odzada bubanj, su pouzdane, otporne na pregrijavanje i nikakvih problema nema s njima, dobro koče, premda nema ABS, koji je mogao biti nabavljen uz doplatu.

Limarija je osrednjeg kvaliteta - nešto je manje čvrsta nego u Polu ili Corsi, ali ako automobil nije pretrpio sudar, sve je bez problema. Treba napomenuti da su prednji blatobrani plastični, pa i to smanjuje opasnost od rđe. Unutrašnjost je izrađena od krute i jeftine plastike i najobičnijih, ali izdržljivih obloga.

Za ovakav auto sve je OK, jer Thalia je svojevremeno, kao i Logan danas, bila među najjeftinijim automobilima na tržištu. Nije to Mercedes i ne treba tražiti dlaku u jajetu kad se kupuje takav automobil, koji dosta pruža za uložen novac.

Thalia je jednostavan i razmjerno robustan automobil, koji služi prvenstveno za prevoz, a ne za šminku. Funkcionalna je i razmjerno prostrana, a kvalitet izrade je osrednji, dakle, dobr.

Testni primjerak je u sedam godina nakupio 149.000 km i solidno je odradio dosadašnju službu. Automobl vuče sada kao i prvog dana, ali je bilo problema sa servo uređajem upravljača.

To se pokazao najosjetljivijim sklopom, koji je počeo zapinjati i ispuštati čudne zvukove (poput mljevenja) te će ga uskoro trebati mijenjati.

Za to treba izdvojiti oko 700 evra. Banalan, ali neugodan je problem sa žicom električne instalacije, koja je s unutrašnje strane poklopca prtljažnika prekruta, pa se tokom 149.000 km tri puta prekinula (tada ne bi radila stop-svijetla).

Akumulator je poslije sedam godina zreo za izmjenu, premda radi, ali pušta kiselinu na čepovima.

Originalni prednji diskovi mogu još izdržati oko 5.000 km i treba ih zamijeniti, do sada su dvaput mijenjane pločice. Amortizeri su na granici istrošenosti, još ispravni, ali na minimumu, pa je potrebna izmjena.

Kad se sve sabere i oduzme, polovna Renault Thalia je dobar izbor, jer se za relativno malo novca dobija solidan i srazmjerno prostran mali automobil s velikim prtljažnikom. Dobro očuvan primjerak iz 2001. može se dobiti za oko 7.000 KM (iako po oglasima i pijacama polovnih vozila traže i više).

Automobil kod kojeg nema iznenađenja i razmjerno ga je jednostavno održavati, teško može biti loša investicija, jer na njemu se nema šta puno pokvariti.

Thalia je u osnovi Clio, a to je jedan od najbrojnijih automobila na našim putevima, rezervni dijelovi su povoljni i lako dostupni, a servisne poslove može obaviti bilo koji dobar serviser (ne mora biti ovlašteni). Dakle, za taj novac teško je kupiti isplatljiviji automobil tog godišta.