Svi smo gledali filmove, ne samo partizanske, o Drugom svjetskom ratu: to su oni u kojima se negativci voze u nekakvim čudnim kockastim otvorenim vozilima, koja zvuče poput "bube". Ta su neobična vozila zaista razvijena na osnovi folksvagena, a zovu se tip 82 kubelvagen (putnička verzija) i tip 166 švimvagen (amfibijsko vozilo). Oba su bila uspjela vojna vozila, pa je tim čudnije što je VW čekao čak 25 godina po svršetku rata na predstavljanje putničke verzije, modela 181.
Hitlerova deviza prema kojoj `u Njemačkoj ima mjesta za jedan narodni auto, a ne za njih deset` često je citirana kao objašnjenje insistiranja VW-a na `bubi` i samo `bubi`, ali ne može se prihvatiti kao posve istinita. Dr Hajnz Nordhof nije imao potrebu nadopunjavati gamu u situaciji kada je `buba` godinama bila najbolje prodavani automobil na svijetu. Ali, VW je rano počeo igrati važnu ulogu u specijalizovanim tržišnim segmentima kombija (tip 2) i sportskih automobila (karman-gia). Međutim, tržište terenaca ili automobila za slobodno vrijeme do kraja je šezdesetih bilo minorno, gotovo u povojima. Zbog toga VW nije učestvovao čak ni na konkursu za službeno vozilo Bundesvera 1954, iako su vojni čelnici htjeli upravo modernizovani i poboljšani kubelvagen. Na konkursu je pobijedio DKW s modelom munga, koji će u 12 godina biti proizveden ukupno u 46.750 primjeraka, što vojnih, što civilnih.
VW se na proizvodnju `vojnog` vozila odlučio tek 1969, a novopredstavljeni je tip 181 bio frapantno nalik četvrt vijeka odsutnom prethodniku. Od vojnih isporuka nije se ni tada dalo živjeti, Bundesver će ukupno kupiti samo 15.200 primjeraka, ali slobodni je duh šezdesetih godina stvorio novu klasu kupaca, pogotovo u Kaliforniji, i Nordhof je smatrao kako je modernizovani kubelvagen vozilo koje savršeno odgovara njihovim potrebama. I nije se prevario: ako 181 nije bio megauspješan model, ipak ih je tokom deset godina prodato 140.768, mnogo više nego što je iko u početku očekivao.
U VW 181 ugrađivani su klasični `bubini` vazduhom hlađeni bokser motori od 1.493 i 1.584 ccm, koji su razvijali između 44 i 48 KS. Kako je i podvozje bazirano na `bubi`, uključivo s fiksnom šasijom i zadnjim pogonom, terenske su mogućnosti ovog modela bile razmjerno ograničene, ali to nije spriječilo njegovu široku primjenu među šumarima, lovcima i, dakako, vojnicima. Još je 1992. Bundesver u službi imao oko četiri hiljade primjeraka, a ovo su vozilo, sastavljano i u Meksiku i Indoneziji, koristile i mnoge druge vojske.
Mnogo je učestalija ipak bila njegova civilna primjena, pogotovo u SAD, gdje je, u tradicionalno originalnoj `Folksvagenovoj` reklamnoj kampanji, bilo prodavano pod imenom thing. I inače, VW je na različitim tržištima davao različita imena ovom modelu, pa je tako u Engleskoj prodavan kao treker, u Italiji kao peskačija, a u Meksiku kao safari. Na sreću, nigdje ga nisu prodavali pod imenom mehrzvekvagen.
Klasično kvalitetan i `nepoderiv`, kao i svi vazduhom hlađeni folksvageni, 181 je sačuvan u priličnom broju primjeraka. Nekoliko će hiljada evra biti dovoljno za kupovinu solidno očuvanog primjerka u inostranstvu, a servisirati ga može gotovo svako ko zna servisirati `bubu`. Drugim riječima, VW 181 je zaista slatka mala stvar: pouzdan, jeftin i zabavan oldtajmer izuzetne posebnosti.