Novosti

Honda Civic 1.5 VTEC Turbo

Honda Civic 1.5 VTEC Turbo
Foto: Ilustracija | Honda Civic 1.5 VTEC Turbo

Izgubljeni japanski ratnik se u desetoj generaciji konačno orijentisao prema evropskom kupcu. Honda Civic je opet nakon dužeg vremena na dobrom putu.

Ništa goreg od spavanja na lovorikama. Upravo zbog toga je Honda sa modelom Civic doživela desetak i više košmarnih godina.

Orijentisani na američkog kupca, prije svega stilski, ne samo da su promašili centar interesovanja evropske publike već i čitavu metu.

Srećom, sve se mijenja, pa je tako i Honda usmjerena prije svega na motociklizam i nautiku shvatila da bez novog, snažnog i popularnog Civica nema dobrog glasa i prestižnog imidža.

Koliko zbog nostalgije za prethodnim uspješnim modelom koji smo testirali još davne 2006. toliko zbog nade da nova vremena dosnose novi Civic, za upravljač ovog automobila sedam sa posebnim uzbuđenjem.

Preteći izgled

Iako u Hondi tvrde da je novi Civic potpuno iznova konstruisan automobil, što se dizajna tiče, održali su opštu prepoznatljivost Civic brenda.

 Oštre linije i nagli prelazi očigledno mnogo bolje pristaju karakteru Civica od onih jajastih i zaobljenih formi prethodnih generacija. Deluje sveže, drugačije, dinamično ali ruku na srce nikako ne mogu reći i skladno. Nagli prelazi i istaknuti detalji ga čine veoma pretećim na prvi pogled ali i pretjerano agresivnim.

Ovo se posebno odnosi na prednji dio sa razjapljenim čeljustima koji nameravaju progutati pešaka na prelazu ili asfalt ispod sebe.

 Od nazad je stvar nešto smirenija i moram priznati opuštenija. Smanjena je količina svetlosne plastike, uzdignuta je zadnjica da bi svima koje preteknemo pošla voda na usta.

Zapravo Civic je tipičan primer onih od kojih ružne linije lica čine ukupno lijepu osobu. To nije čest slučaj u prirodi ali dešava se, kao što se desilo i sa novim Civicom.

Moguće je da za taj prvi utisak valja zahvaliti i ukupnim dimenzijama Civica koji je sada dugačak 4,51 metar sa 270 cm međuosovinskog rastojanja. Ne treba biti previše mudar pa otkriti da to znači sljedeće: mnogo više prostora u kabini. Bar po katalogu tako bi se moglo zaključiti.

Sportska škola enterijera

Njuškanjem po kabini zaključujem da katalog ne greši mnogo! Prostora zaista ima dovoljno pogotovo za one na zadnjim sjedištima. Mesta za prtljag takođe ne manjka jer skoro 500 litara zapremine je itekako dovoljno za kofere.

Međutim, vozač i suvozač neka već sada počnu skidati stomak i naslage sala ako žele potpuni doživljaj u Civicu. Naravno, nećemo biti tako strogi i dati lošu ocjenu komforu ali ni sakriti da se do nisko pozicioniranog vozačkog sedišta (-35 mm u odnosu na prethodnika) stiže uz duboki čučanj koristeći strategiju ulaska u sportki automobil.

Što Honda Civic svakako u svojoj genetici jeste. Čvrsta a udobna i snažno oivičena sedišta podsjećaju na svaki kilogram viška u vozača, surovo ali bez riječi opominju na propuštene rekreativne treninge.

Zapravo Honda Civic je automobil u sjajnoj formi, koji zahteva i odgovarajućeg partnera za upravljačem.

Vozačko mjesto je zapravo jedan dobro tapacirani tunel u kojem se više leži nego sjedi. To ne smeta da sve komande budu na dohvat ruke uz obilje informacija koje se mogu „uzeti“ sa raskošne instrumet table ili centralnog monitora. Baš kao u pravom sportisti.

Novi Civic posjeduje laganu, ali vrlo snažnu karoseriju koja uprkos dimenzijama mjeri svega 1.380 kilograma. Nisko sjedenje nagovještava i vrlo nisko težište vozila (10 mm niže od prethodnika) kao i vrlo sofisticirano podvozje koje naglašava sportski karakter.

 Ovaj karakter prati i upravljač. Precizan, mogu reći komunikativan i vrlo raspoložen da vrati informaciju vozaču kako bi se upravljanje učinilo zabavnijim i sigurnijim.

 

Tu negdje, aspolutno pri ruci je i poluga manuelnog mjenjača sa 6 stepena prenosa. On je dobro odmjeren i zahtjevan zbog prilično kratkih odnosa u prve četiri brzine. Sve je predodređeno aktivnom “punjenju” snage, što podrazumjeva da nema dremanja pri ubrzanjima već da se mora raditi ručicom i kvačilom. Oni “dremljivi” na raspolaganju imaju konfekcijski CVT automatik, kojeg smo srećom izbjegli na testu.

Turbo rupa vadi iz mrtvih

Dolazimo i do samog srca novog Civica. Ponuda agregata je bar za sada prilično “tanka”, što podrazumjeva dva osnovna agregata i to od do skora tako reći smiješnih zapremina od 1,0 i 1,5 litara u VTEC Turbo tehnologiji. Očigledno nova vremena donose i nova pravila pa ovaj prvi posjeduje 129 KS, dok se testirani 1,5 VTEC razmeće sa čak 182 KS.

Nećemo reći malo, već sasvim dovoljno. Mada da budem iskren, više volim u ovakvim automobilima onu konstataciju da od viška glava ne boli.

Međutim, sada šta je – tu je! Valja se potruditi pa iz ovog motora izvući što više. Srećom dobra aerodinamika i mala težina idu na ruku Civicu. Osrednjih 240 Nm obrtnog momenta na 1.800-5.000 obrtaja, danas ima gotovo svaki prosječni turbo dizelaš i to na skromnih 1.600 obrtaja.

Podatak koji ne idu na ruku očekivanjima. Baš zato, evo još jednog razloga da u Civicu nije dosadno. Ta veza između glave, ruke na mjenjaču i noge na papučici gasa koja u vrijeme automatike i autonomnosti počinje da zakržljava, opet šalje impulse. Sve fukcioniše kao podmazano uz primetnu jezu koja prolazi kroz tijelo.

(NN/vrelegume.rs)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije