Datum: 03.07.2006
Stana Vujić iz Prijedora živi u objektu starom preko sto godina

D. Kovačević

Romi izvukli staricu iz urušene kuće

PRIJEDOR - Staricu Stanu Vujić (82) prekjuče su komšije jedva živu izvikli iz stare kuće u Rudničkoj ulici, čiji su se zidovi i krov počeli urušavati.

"U ovoj prokletoj sobi svakog dana čekam da se zidovi sruše na mene. Sve je popadalo, a cigle i raspukli zidovi zatrpali izlazna vrata. Od sigurne smrti spasile su me moje komšije Romi, koji su me nakon nekoliko sati izvukli iz ruševina", kroz suze priča Stana Vujić, koja kao socijalni slučaj mjesečno prima 40 KM iz prijedorskog Centra za socijalni rad.

U ovom starom objektu koji je nekad pripadao prijedorskoj željezničkoj koloniji, a koji je napravljen još 1900. godine, sve je puno rupa, popadale su i grede, a na krovu sa kojeg je dijelom otpao crijep vide se oveće šupljine kroz koje lije kiša.

Stana Vujić je i teško bolesna, ali novca nema ni za golo preživljavanje, a kamoli za odlazak ljekaru.

U kući koja se ruši starica već odavno nema ni struje ni vode. Ona kaže da se za pomoć obraćala svima, dok je imala snage da obilazi ustanove koje bi joj mogle izići u susret.

"Uzalud. Gdje god sam bila govorili su mi da je stara zgrada predviđena za rušenje te da u Prijedoru nemaju gdje da me smjeste. Niko mi ni od rodbine ne može pomoći, jer moja jedina kćerka živi u Zagrebu i sa njom se nisam čula i ne pamtim kada. Nikada nije ni upitala da li sam živa, a kamoli da me obiđe i pomogne mi", priča Stana Vujić.

Stanine komšije iz romskog naselja kažu da joj pokušavaju pomoći, kao i njena sestra koja živi u blizini.

"Nekad joj doturimo nešto od hrane i namirnica, te pokoje ćebe i malo odjeće, ali ova žena treba samo siguran krov nad glavom. Nikad se ne zna da li će u ovakvoj kući u kojoj svakog trenutka otpadaju zidovi preživjeti noć i dočekati novi dan", govori Redžep Hatić, predsjednik prijedorskog romskog udruženja.

Inače, Stana Vujić je prije rata živjela u prijedorskom selu Jaruge, ali joj je u ratu kuća izgorjela.