Datum: 19.06.2006
Ko stoji iza misterioznog ugovora, koji je Rafineriju Brod zavio u dug od 115 miliona dolara

M. Kusmuk

Vlada RS nije odobrila ugovor s "Vitolom"

BANJA LUKA - Vlada Republike Srpske na čijem sam čelu bio nikada nije razmatrala niti je odobrila ugovor Rafinerije nafte Brod s britanskim "Vitolom", a za njega smo saznali tek 40 dana nakon potpisivanja u Londonu, kazao je "Nezavisnim" bivši premijer RS Dragan Mikerević.

MIKEREVIĆ NIKADA NIJE VIDIO UGOVOR
"Ni do danas ne znam ko ga je potpisao i po čijem nalogu, a srpsku verziju Nacrta ugovora dobio sam privatnim putem preko mog savjetnika, koji je bio zaposlen u Rafineriji.Iako sam dva puta tražio da mi se dostavi originalna engleska verzija ugovora nikada do danas je nisam dobio", rekao je Mikerević.

On nije želio da dalje govori o misterioznom ugovoru, koji je Rafineriju zavio u dug od 115 miliona dolara, koliko "Vitol" danas potražuje na ime dugova i izgubljene dobiti. Po ugovoru, za koji se ne zna po čijem nalogu i odobrenju ga je rukovodstvo Rafinerije potpisalo 5. decembra 2003. godine, arbitraža u ovom sudskom sporu nije moguća, a spor se vodi pred sudom u Londonu.

Po dokumentaciji, koja je u posjedu "Nezavisnih" i odnosi se na vrijeme neposredno nakon potpisivanja ugovora s "Vitolom", Mikerević je od tadašnjeg ministra energetike Miladina Bogićevića tek 20. januara 2004. zatražio da mu dostavi ugovor Rafinerije s "Vitolom", jer je tek tada saznao za njega.

Kako odgovora nije bilo, Mikerević ponovo, 3. februara iste godine, pod oznakom "hitno" od Bogićevića i direktora Rafinerije Ilije Drpe traži da mu odgovore na pitanje ko je odobrio odlazak delegacije Rafinerije u London kada za to nije tražena niti data saglasnost Vlade, kao i da mu pošalju original ugovora s "Vitolom" na engleskom jeziku  kako bi se s njim upoznala i Vlada RS.

"Gospodine predsjedniče, napominjem da mi je predsjednik Republike sugerisao da se treba odazvati pozivu poslovnog partnera 'Vitola' kako bi se riješili  problemi u isporuci sirove nafte", odgovorio mu je Ilija Drpa, sedam dana kasnije, tačnije 10. februara 2004. godine.

PREPISKA ČAVIĆA I MIKEREVIĆA
Zanimljivo je da je Mikerević odgovor dobio ranije, ali ne od direktora Rafinerije, nego od predsjednika RS Dragana Čavića lično. Naime, odmah sutradan nakon pisma koje je poslao rukovodstvu Rafinerije Čavić mu je uputio oštro intoniran odgovor u kojem navodi da će zbog protivljenja  Mikerevića da Rafinerija nafte sklopi ugovor s "Vitolom" o isporuci sirove nafte, predsjednik RS navodi da će "njega i ministra privrede i energetike smatrati lično odgovornim za sva događanja u vezi s Rafinerijom".

"Predstavnici kompanije 'Vitol' prihvatili su rizik ulaganja samo na temelju povjerenja u Vaše i moje jasno opredjeljenje da se kapaciteti Rafinerije hitno pokrenu. Smatram da smo dužni iskazati poštovanje prema kompaniji 'Vitol', koja je odmah ispunila svoja obećanja i uplatila dva miliona američkih dolara i isporučila naftu, čime je otpočela proizvodnja", navedeno je u Čavićevom pismu.

"Ukoliko smatrate lošim ugovor s 'Vitolom', dužni ste da obezbijedite kompetentnu argumentaciju za ovakve tvrdnje i da angažujete nadležne i kompetentne istražne službe da utvrde činjenice i odgovornost funkcionera i službenika Vlade", napisao je Čavić.

Čavić je zatražio od Mikerevića da mu pismeno obrazloži navodnu štetnost i nepovoljnost poslovnog aranžmana Rafinerije s kompanijom "Vitol".   

Osam dana nakon toga, 12. februara 2004. godine, uslijedio je Mikerevićev odgovor u kojem navodi da stoji iza tvrdnji da je ugovor nepovoljan i to posebno član 2 i 19.

Mikerević piše da je prije odlaska delegacije u London upozorio ministra Bogićevića da se s "Vitolom" ne treba trajno "vjenčavati" i ugroziti privatizaciju i restrukturiranje kompanije.

"Pri tome sam ukazao na dva člana Nacrta ugovora koji su sa mog stanovišta shvatanja problema naftne industrije neprihvatljivi. U pitanju je član 2 i član 19 ugovora. Kada je riječ o cijeni uslužne prerade, ona nije bila predmet razgovora i dogovora na sastancima kojima sam prisustvovao, pa me za istu ne vezujte. Ona je vjerovatno postignuta na razgovorima u Londonu", napisao je Mikerević, dodajući da se njega pitalo, raspisao bi tender ili pak javni poziv, pa makar i na osam dana i čitav posao učinio transparentnim i javnim.

"Ako za to nije bilo vremena, onda bih makar ovo dao Upravnom odboru", napisao je premijer RS u odgovoru Čaviću.

Mikerević navodi da je uplata od dva miliona dolara od strane "Vitola" za nabavku neophodne opreme za Rafineriju trebalo da podrazumijeva transparentnu i javnu nabavku u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama u RS, ali da nema informaciju da li je to ispoštovano.

"Sve ću učiniti da zaštitim kredibilitet predsjednika Vlade RS i da o uslovima postignutog dogovora s 'Vitolom' budem obaviješten na vrijeme, a ne na moje traženje po nekoliko puta tek nakon tri nedjelje", naveo je Mikerević.

"VITOL" NIJE ISPOŠTOVAO UGOVOR
Ugovor Rafinerije s "Vitolom" potpisan je bez saglasnosti Upravnog odbora Rafinerije, Skupštine akcionara i Vlade RS. Prema dokumentaciji, koja je u posjedu "Nezavisnih", sva prepiska koju je "Vitol" vodio s rukovodstvom Rafinerije nakon potpisivanja Ugovora išla je preko Kabineta predsjednika RS.

Istoga dana kada je Mikerević odaslao odgovor Čaviću u Banjoj Luci je održan sastanak, kojem su prisustvovali i Mikerević i Čavić, te ministar Bogićević, direktor Rafinerije Drpa, a u ime "Vitola" Bob Finč i Stevo Jovanović.

I na tom sastanku Mikerević je kazao da ima primjedbe na član 2 i 19 ugovora i da je prilikom njegovog potpisivanja trebalo poštovati Zakon o obligacijama, Zakon o javnim nabavkama i Zakon o preduzećima.

U zabilješci sa tog sastanka, koja je u posjedu "Nezavisnih", navodi se da je Mikerević tražio da se definiše šta se u članu 2 ugovora podrazumijeva pod poslovno-tehničkom saradnjom i da li će to dovesti do problema prilikom privatizacije ili izbora strateškog partnera.

Mikerević je naglasio da se ne slaže ni sa članom 19 u kojem je navedeno da se kada ugovor stupi na snagu Rafinerija obavezuje u svoje i u ime povezanih kompanija da neće primati uslužnu preradu niti kupovati sirovu naftu od bilo koje druge kompanije izuzev "Vitola".

Sastanak je prema zapisniku zaključio Čavić rečenicom: "Sve što smo čuli ne može biti osnov za pesimizam".

Iako je ugovorom s "Vitolom" Rafinerija Brod pretrpjela velike gubitke zbog kršenja odredaba ugovora od strane britanske kompanije, ostalo je nejasno zbog čega se Rafinerija nije odlučila da ona traži odštetu.

Naime, u članu 2 ugovora "Vitol" se obavezao da će mjesečno Rafineriji isporučivati od 60.000 do 100.000 metričkih tona nafte, ali je za 17 mjeseci ovog poslovnog angažmana ukupno isporučio svega 309.000 metričkih tona nafte. Iako je ugovor potpisan 5. decembra, prva isporuka u Rafineriju stigla je tek 31. decembra, a druga 1. januara 2004. godine od ukupno oko 23.000 metričkih tona, a ne minimalno 60.000 definisanih ugovorom.

Upravo zbog kršenja ugovora od strane "Vitola" Rafinerija je više od osam puta pokretala i zaustavljala proizvodnju čime je stvorila velike gubitke i smanjila preradu.