Datum: 26.06.2006
Dragan Mikerević, bivši premijer RS, o ugovoru Rafinerije nafte Brod sa "Vitolom"

M. Kusmuk

Dragan Mikerević: Bukejlovićeva vlada pokušala da sakrije pravog krivca

"Ne mogu se oteti utisku da su pojedinci iz prethodne vlade RS izvršili pritisak na neprofesionalne kadrove MUP-a i koji su vodili postupak po revizorskom izvještaju s ciljem da se, barem privremeno, sakrije pravi krivac za poslovanje Rafinerije i njen odnos sa 'Vitolom'".

Ovako je bivši premijer RS Dragan Mikerević u intervjuu za "Nezavisne" prokomentarisao izvještaj koji je MUP protiv njega dostavio Tužilaštvu i u kojem se tereti za zloupotrebu položaja.

Mikerević kaže da je prvi put čuo za "Vitol" kada je iz Kabineta predsjednika RS pozvan da dođe na razgovor sa predstavnikom te firme, izvjesnim Stevom Jovanovićem.

Ponavlja da nije znao za ugovor sa "Vitolom" i da nije mogao da traži njegovo raskidanje, jer originalni ugovor nikada nije vidio do objavljivanja u "Nezavisnim novinama".

NN: MUP je Tužilaštvu dostavio izvještaj o izvršenom krivičnom djelu protiv Vas, u kojem Vas tereti za zloupotrebu položaja u poslovanju Rafinerije Brod. Smatrate li se odgovornim?

MIKEREVIĆ: CJB Doboj je dostavio izvještaj Tužilaštvu o postojanju osnova sumnje u kome me, kako kažete, terete za zloupotrebu položaja u poslovanju Rafinerije Brod. Iskreno se nadam da će Okružno tužilaštvo u Doboju vrlo brzo utvrditi da sumnja CJB Doboj nije osnovana. Ukoliko ste u Vašem pitanju tačno interpretirali sadržaj izvještaja CJB iz njega proizlazi da zloupotreba položaja predsjednika Vlade u poslovanju Rafinerije, što je teoretski i praktično nemoguće izvesti s obzirom na zakonske propise. Ne mogu se oteti utisku da su pojedinci iz prethodne vlade izvršili pritisak na neprofesionalne kadrove MUP-a i koji su vodili postupak po revizorskom izvještaju s ciljem da se, barem privremeno, sakrije pravi krivac za poslovanje Rafinerije i njen odnos sa "Vitolom".

NN: Kazali ste ranije da Vlada na čijem ste čelu nije dala saglasnost za sklapanje ugovora sa "Vitolom". Međutim, iz Kabineta predsjednika RS dostavljeno je pismo namjera koje Vam je "Vitol" poslao mjesec prije sklapanja ugovora. Kako onda niste znali?

MIKEREVIĆ: Ne znam kakve veze ima pismo namjera i saglasnost na ugovor. Nikada nisam rekao da nisam imao kontakte sa predstavnicima "Vitola", kao i svim drugim koji su se interesovali za neki oblik saradnje s Rafinerijom. Ono što tvrdim jeste da mene i Vladu RS niko nije pitao da zaključi ugovor o uslužnoj preradi pa time niti sam mogao, niti ja, niti Vlada RS, dati saglasnost na ugovor. Kada sam došao do informacije da postoji neki tekst ugovora, zadužio sam svoje saradnike da do njega dođu, što su uspjeli tek pred kraj decembra 2003. ili početkom 2004. godine nakon dosta "šetanja" od Ministarstva privrede do Rafinerije, gdje su jedni govorili da kod njih nema i da je kod drugih, i obratno.

Došao sam, dakle, posrednim putem do nepotpisanog i neovjerenog primjerka ugovora i odmah sam reagovao i rekao ministru privrede da je ovakav ugovor neprihvatljiv, a posebno član 2 i 19, i da niko ne može u ime Vlade RS pregovarati, ne znajući da je taj ugovor još 3. decembra 2003. godine potpisan.

Kada sam poslije novogodišnjih praznika 2004. godine došao na posao, čuo sam govorkanja da je ovaj ugovor možda čak i potpisan, te sam od mojih saradnika tražio da dođu do tog eventualno potpisanog ugovora kako bi stavili u razmatranje na Vladu RS što nam nije pošlo za rukom, ni nama, niti prethodnoj SDS-ovoj vladi, a kao što znate do toga nije mogla doći ni aktuelna vlada.

Kada smo bili gotovo blizu rješenja o dugovanju Rafinerije prema "Galaksiju", pojavio se i "Vitol" koji s Rafinerijom u Brodu po mojim tadašnjim informacijama nikada nije radio. Ono što sam prvo od njih tražio to je da dostave Vladi RS pismo namjera.

NN: Nekadašnji ministar energetike u Vašoj vladi Milan Bogićević tvrdi da ste znali za ugovor, a predsjednik RS da je nekorektno da tvrdite da niste znali za ugovor kada ste bili direktno uključeni u razgovore sa "Vitolom" već početkom novembra 2003?

MIKEREVIĆ: Još jednom Vam ponavljam da me niko i nikada nije obavijestio da će se potpisivati ili pak da je potpisan ugovor sa "Vitolom". Nakon što sam dobio neprovjerene informacije da postoji nekakav ugovor u Rafineriji i kada smo došli do nepotpisane verzije tog ugovora, skrenuo sam pažnju gospodinu Bogićeviću da ovaj ugovor ne može biti predmet razmatranja i potpisivanja, a posebno ne njegov član 2 i 19.

Što se tiče izjave predsjednika RS, mislim da je ona promašila i formu i sadržaj. Razgovori i pregovori su jedan, a potpisivanje ugovora i usaglašavanje njegovih odredbi sasvim drugi par opanaka. Dakle, učestvovao sam u razgovorima i to ne samo sa "Vitolom". Očigledno to nekima nije odgovaralo!

NN: Kome nije odgovaralo?

MIKEREVIĆ: Otkriće se.

NN: Ministar Bogićević je 19. decembra 2003. obavijestio "Vitol" da Vlada RS i Ministarstvo podržavaju ugovor sa Rafinerijom. Da li ste znali za to?

MIKEREVIĆ: Za taj dopis saznao sam 4. februara 2005. godine. Vlada RS nije mogla podržati takav dopis niti ugovor jer za njih nije ni znala da postoje u tom periodu.

NN: Ko je putovao u London da potpiše ugovor?

MIKEREVIĆ: Stvarno ne znam ko je išao i koliko je puta išao. Do ovih dana kada ste vi objavili i prvi došli do engleske verzije ugovora nisam imao tačnu informaciju ko je potpisao ugovor.

NN: Ko je uveo "Vitol" u pregovore sa Rafinerijom?

MIKEREVIĆ: Ne znam kada je i ko ih je uveo, ali znam da sam prvi put čuo za ovu firmu kada sam iz Kabineta predsjednika RS pozvan da dođem na razgovor sa predstavnikom te firme, izvjesnim Stevom Jovanovićem. Kada je to bilo, vjerovatno ima zabilježeno u Kabinetu predsjednika.

NN: Zašto nije bio raspisan tender u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama prije tog ugovora?

MIKEREVIĆ: Kada sam na tu temu razgovarao, čini mi se da sam dobio odgovor da je to urađeno u skladu sa Statutom preduzeća i da je to bila stalna praksa Rafinerije, odnosno da uslužna prerada nafte nije išla na tender.

NN: U pismu predsjedniku RS Draganu Čaviću napisali ste da se ne slažete s članom 2 i 19 toga ugovora. Zbog čega?

MIKEREVIĆ: Smatrao sam da su ta dva člana ugovora za nas neprihvatljiva. Član 2 ugovora je bio neprihvatljiv zbog sledeće odredbe „... ako ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji ne bude potpisan do 31. decembra 2004. godine, ovaj ugovor će biti automatski produžen za jednu godinu. Dakle, ovdje više nismo imali prostora da ravnopravno učestvujemo u definisanju eventualno viših oblika saradnje, već ako bude neprihvatljivo za nas ne bi došlo do zaključenja novog ugovora i ovaj bi nas mogao zarobiti još jednu godinu. Očigledno, za mene je to značilo da INA/MOL i drugi i dalje nesmetano mogu da imaju bh. tržište nafte bez mogućnosti da bilo šta uradimo.

Član 19 opet nije bio prihvatljiv jer davanje nekome ekskluzivnosti je prvo od strane nekih pravnih stručnjaka smatrano protivno međunarodnom pravu. Pogotovo je nepovoljna odredba po kojoj se Rafineriji onemogućava da primi na preradu sirovu naftu od bilo koga drugog osim "Vitola". S druge strane, nema nijedne odredbe ugovora koja štiti interese Rafinerije. Na primjer, u ugovoru nije bilo definisano šta će se desiti ako "Vitol" ne bude isporučivao sirovu naftu (60.000 do 100.000 tona mjesečno).

Kako vidimo to se i desilo, jer "Vitol" prvi nije ispoštovao svoju obavezu po ugovoru, a Rafinerija nema mogućnosti da se po ugovoru obešteti.

NN: Zašto niste tražili od Rafinerije da raskine ugovor kada "Vitol" nije ispoštovao odredbe o redovnim isporukama?

MIKEREVIĆ: Pa zato što nikada nisam vidio potpisani ugovor do njegovog objavljivanja u "Nezavisnim novinama" i nisam ni mogao tražiti raskidanje nečega za šta sam sumnjao da postoji.

NN: Zašto ste Protokolom sa Londonskog sastanka dali pravo "Vitolu" da može traži da preuzme Rafineriju prije privatizacije?

MIKEREVIĆ: To nije tačno. Tačka 6 Protokola je dala pravo "Vitolu" i "Galaksiju" da izvrše uvid u stanje Rafinerije da bi mogli sačiniti svoju ponudu koju bi razmotrila Vlada RS. Ponuda bi mogla biti u pravcu da se ide u privatizaciju, ili pak zajedničko ulaganje kao što je urađeno sa Ljubijom i Stanarima, ili davanje na upravljanje kao što je urađeno sa Sase rudnicima u Srebrenici. Takvo pravo na uvid u stanje Rafinerije davano je i prije ove vlade i poslije ove vlade, jer ne proizvodi nikakve obaveze Vlade ili pak Rafinerije da mora prihvatiti ponudu strateškog partnera. Pored "Vitola", uvid su vršili još i Ukrajinci i "Galaksi".

NN: Na sastanku u Londonu 25. maja 2004. direktor Rafinerije Ilija Drpa pristao je na dogovor da "Rafinerija i 'Vitol' voljni da rade zajedno da pređu s ugovora o uslužnoj preradi na prvo zajedničko preduzeće". Da li mu je Vlada dala odobrenje za takav dogovor?

MIKEREVIĆ: Vlada nije dala nikakva odobrenja direktoru Rafinerije u vezi s postizanjem bilo kakve poslovne saradnje kroz formiranje zajedničkog preduzeća Rafinerije i "Vitola". Kada sam nezvanično saznao za putovanje Drpe u London, upozorio sam ministra Bogićevića na moguće posljedice vođenja bilo kakvih razgovora, te da niko ne može ići pregovarati u ime Vlade RS bez odgovarajuće platforme Vlade o tom pitanju.

NN: Da li je realan "Vitolov" odštetni zahtjev od 115 miliona dolara?

MIKEREVIĆ: Ne samo da nije realan, već to je drskost i potcjenjivanje svih nas u RS. Nema nijednog člana, bar u ovoj srpskoj, nepotpisanoj verziji ugovora na koji bi se mogli pozvati za taj svoj zahtjev. Ovo mi sve liči na nešto drugo. Međutim, ne zaboravite i to da smo svi osumnjičeni na ovu cifru. Čini mi se da neki drugi žele i nastoje da zloupotrijebe svoja ovlaštenja. No, sve je pred nama. Uopšte se ne brinem, iako protivnici nisu ni malo naivni.

"Nisam štitio 'Galaksi'"

NN: Da li je tačno da ste bili protiv ugovora sa "Vitolom" jer ste štitili "Galaksi"?

MIKEREVIĆ: Što se tiče "Galaksija", to traži malo šire objašnjenje... Naime, zašto se stvorila predstava da sam ja zastupao stav da se treba vezivati za "Galaksi", a ne za "Vitol"? Jednostavno, iz pragmatičnih razloga.

"Galaksi" je imao punovažnu presudu Londonskog suda za naplatu svojih potraživanja za isporučenu sirovu naftu u visini od blizu 12 miliona KM. Garanciju je na ta potraživanja dala Banjalučka banka. Prema tome, da ne bi došlo do naplate garancije i stečaja banke, mi smo ušli u pregovore sa "Galaksijem" da naplatu ovog potraživanja prolongira na izvjesno vrijeme i da nam omogući otplatu u 24 rate. To je bila jedina šansa da ne dođe do likvidacije Nove banjalučke banke, čime bi tek imali pravi haos u finansijskom sistemu RS. Mjesečna rata je bila 492.000 evra, koju je uglavnom plaćala Nova banjalučka banka iz svojih depozita i to je sve više banku dovodilo u stanje nelikvidnosti.

Zato sam zajedno sa Donaldom Hejzom (OHR) 19. aprila 2004. godine u Londonu dogovorio sa "Galaksijem" da smanji ovu ratu na 300.000 evra i da nam produži otplatu kredita, očekujući da će i oni u međuvremenu nakon uvida u stanje Rafinerije imati interes da uđu u neki oblik poslovne saradnje. Tada na tom sastanku za eventualne bankovne garancije za isporuke sirove nafte gospodin Hejz je preuzeo obavezu da nađe kredibilnu banku koja bi dala garanciju i, koliko se sjećam, to je bila Rajfajzen banka iz Sarajeva, koja na kraju, nakon uvida u stanje Rafinerije, nije prihvatila da da garanciju za isporuku sirove nafte zbog visokog rizika i lošeg kreditnog boniteta. Istovremeno su ljudi iz "Galaksija" preuzeli obavezu za ponovno pokretanje studije izvodljivosti prema uslovima iz maja 2003. godine.

Dakle, ulazak "Galaksija" u cijeli aranžman olakšao bi poziciju Nove banjalučke banke, kojoj je svakog dana prijetio stečaj. To su bili razlozi zbog kojih sam bio i ostao uvjeren da je to bila prava šansa za Rafineriju. Drugo, "Galaksi" je u sistemu "Britiš Petrola", u kome je američki i japanski kapital i koji se isključivo bavi naftom, dok je "Vitol" trgovačka kuća iako je jednim dijelom prisutan u naftnoj djelatnosti. To nije štićenje "Galaksija", već nastojanje da se iz više alternativa pronađe najbolja.