Datum: 04.06.2006
Splitski hip-hoperi TBF o "smislu života i muziciranja"

J. Joksimović

TBF: Umjetnici zdravog đira

Odličnim koncertom u banjolučkom "Hard Rock Cafeu" splitski hip-hoperi "The Beat Fleet" još jednom su potvrdili zašto u Hrvatskoj već godinama imaju kultni status i što ih sa jednakim simpatijama svojataju pristalice različitih muzičkih žanrova - od hip-hopera, rokera do soul i rege fanova.

Iako postoje već 16 godina, TBF-ovci su tek trećim, posljednjim albumom "Maxon Universal" stekli popularnost van granica rodne Hrvatske. Prvi album "Ping pong: umjetnost zdravog đira" nastao je još 1997, a tri godine poslije album "Uskladimo toplomjere" koji za popularnost može zahvaliti opet trećem albumu. O "smislu života i muziciranja", te albumima - postojećim i budućim - razgovarali smo sa vokalima Mladenom Badovincem i Sašom Antićem.

NN: Za vaš posljednji album "Maxon universal" kažu da je dosta komercijalniji od prethodna dva? Da li je komercijala neizbježna za uspjeh?

SAŠA: Pa, ima više melodije, više pjevnih momenata, sviran je uživo, približija se nekoj široj publici, ali nije komercijalniji. Kod nas kada kažu komercijalan misle - loš. Ne bih reka' da je lošiji, najbolji je do sada.

MLADEN: Svi smo radili na tom albumu i svi su neke svoje afinitete unijeli u njega, zbog toga je takav kakav je. Svaki od nas je uticao sa svojom pričom.

NN: Hoćete li se i na sljedećim albumima razvijati u tom pravcu, s obzirom da se "Maxon" pokazao kao dobitna kombinacija?

SAŠA: Što se metode rada tiče - vjerojatno. Taj album je plod rada šest ljudi i to mora dalje ići tako. Što se tiče tema i nekog općeg raspoloženja, mislim da neće biti toliko optimističan. Mada su i za "Maxon" govorili da nije optimističan, sljedeći će biti još manje. Nema baš razloga da bude optimističan (smijeh).

NN: Nije valjda sve tako crno?

SAŠA: Jeste! Vidim stvari kakve jesu. Nažalost... Znam da ljudi više vole laž, ali šta ću ja - ja više volim istinu. Mislim da je neodgovorno davati ljudima lažnu utjehu. Ili je ili nije crno, nema sredine.

NN: Prva dva albuma su se proslavila tek uspjehom trećeg. Šta mislite, da li je problem bio u marketingu ili hip-hop na ovim prostorima nije naišao na plodno tlo?

MLADEN: Otprilike, bilo je potrebno vrime da hip-hop dođe na svoje. Trebalo je da publika navikne, da prihvati to nešto novo u domaćoj verziji... Valjda je do toga. Ali ima još - u Hrvatskoj je sada više televizija, radija i medija uopće, pa je samim tim lakše plasirati nešto u javnost, nego recimo 1997. godine.

NN: Prvi put kada ste nastupali u Banjoj Luci letjeli su grudnjaci na vas?!

MLADEN: Jeste. Nisam virova, nadam se da će i ovaj put i više od toga letiti. Postaće mi grudnjaci fetiš. Skupljaću ih i nositi po kući. U stvari, ja to sve već skupljam i oblačim. Volim ja tu odjeću, a i taman mi je (smijeh). Šta god mi bace - nosim.

NN: Zaplivali ste i u pozorišne vode s predstavom "Baš beton". Da li ćete u budućnosti nešto slično raditi?

SAŠA: Mislim da hoćemo, već imamo nešto u planu. Jako je zanimljivo raditi za kazalište jer možeš raditi šta ti padne na pamet. Sva kreativnost dolazi do izražaja.

NN: Planirate li neku saradnju sa kolegama na sljedećem albumu?

SAŠA: Možda, ako se slučajno dogodi. Mi smo u Splitu nekako izolirani, bar što se tiče te neke alternativne scene. To je valjda priroda protoka i kapitala. Nema izdavačke kuće, nije bilo klubova u kojima bi odgojili publiku. Navikli smo i malo smo, 'ajmo reći, hermetični, tako da dosta teško dolazi do saradnje. S Edom Maajkom smo se jedva spojili za ovaj njegov album. Dogovarali smo se tri godine i nikako. Na kraju je ispalo da nas je uhvatio u Zagrebu u prolazu i natjerao u studio, zaključa' i morali smo nešto napraviti. Zadovoljni smo stvarno i s njim i s tim što smo napravili.

NN: Može li se na ovim našim prostorima živjeti od muzike ako nisi Ceca ili Severina?

SAŠA: Može, s obzirom da ne radimo estetske zahvate, pa manje i trošimo. Mi smo skromni, odgojeni smo da budemo skromni i trenutno možemo živjeti od ovoga. Imamo sriće što se toga tiče, zadovoljni smo s onim što imamo i to se neće prominit'.

MLADEN: Šta pričaš... Neki dan sam proda' plac u Trinidadu i Tobagu i mislim kupit' novi u Monte Karlu, a mislim uzet' i onaj, kako se zove, onaj u Dalmaciji plac, onaj, onaj kraj mora...

SAŠA: Split?

MLADEN: E, jest, Split, Split...

SAŠA: Hoćemo popola? Moj tim geodeta je tamo otkrija veliko nalazište ljekovitog blata. Iako čuvam svoje nekretnine u Monte Karlu, uložiću ja i u to blato ako triba.

MLADEN: Nego šta... Ništa Monte Karlo, u blatu je spas.