Datum: 14.07.2006
Jadranka Stojaković o životu u Japanu, novom albumu i završetku karijere

Š. Ibrić

Jadranka Stojaković: Kraj jedne balade

Jadranka Stojaković, široj publici u BiH možda najpoznatija po pjesmi "Sve smo mogli mi", svoju bogatu muzičku karijeru završiće kompilacijskim albumom s Damirom Imamovićem, koji u svojoj muzici baštini sevdalinku, te još jednim samostalnim projektom.

"Damir Imamović radi ono što sam ja nekad davno činila. Mada on to radi serioznije, na novi način predstavlja svoju senzibilnost, što je izuzetno dobro. Bila sam iznenađena kvalitetom njegovog glasa, a pjeva tek oko dvije godine. Damir i ja napravit ćemo zajedničko djelo kojim ćemo promovisati sevdalinku u svijetu, nakon čega ću praviti kompilaciju svojih pjesama. To će biti kraj moje balade, jer mislim da je vrijeme za penziju", priča Jadranka.

NN: Šta planirate da radite u "penziji"?

STOJAKOVIĆ: Bavit ću se slikarstvom, jer sve ovo vrijeme izlažem u Japanu. Mislim da je krajnje vrijeme da se posvetim slikarstvu i da pomažem mladima oko produkcije.

NN: Vaše pjesme pričaju o ljubavi. O čemu pričaju Vaše slike?

STOJAKOVIĆ: To su "muzičke" slike. Prirodnjak sam i to što slikam pomalo je apstraktno. Kao da gledate kroz vodu neke stvari. Mnogo je poetike u njima. One su dio muzičkog svijeta.

NN: U Japanu živite 18 godina. Je l' se bilo teško prilagoditi njihovom načinu života?

STOJAKOVIĆ: Odmah u početku svog života u Japanu postigla sam uspjeh. Prve dvije godine radila sam promocije. Svi smo se nadali da ću uspjeti i potpisala sam ugovor na četiri godine, tako da sam poslije isteka ugovora ostala u Japanu, jer se nisam mogla vratiti u Sarajevo kao i mnogi koji su živjeli van BiH. Tamo je strašno naporno, velike su gužve. Sve je drugačije, ali može se mnogo toga naučiti. Radi se mnogo. Tamo sviram, pjevam, komponujem, ponekad me ima na televiziji. Ponekad radim reklame, nekad teme za dramu, a pjevam i početne teme za neki istorijski dokumentarni program. Mogu da kažem da mi se u posljednje vrijeme popravio status u Japanu.

NN: Kada ćete uz pomoć UNESCO-a početi najavljenu realizaciju umjetničkog spajanja centara od kulturno-historijskog značaja, Mostara i Kjota?

STOJAKOVIĆ: Imam još mrvicu energije koju želim da kvalitetno iskoristim. I Mostar i Kjoto su dva centra koja su pod zaštitom UNESCO-a. Želim da u ove centre dovedem turiste. Sada kada je Ivica Osim izabran za selektora Japana biće mnogo lakše. Taj most bi trebalo da starta iduće godine.

NN: Kada ste pomenuli Ivicu Osima, koliko se viđate s njim u Japanu?

STOJAKOVIĆ: U aprilu je bio na mom koncertu. Publika je bila oduševljena što je vidjela i njega. Vjeruju mu jako, cijene ga. Poštuju svaku njegovu riječ. Tamo je izašla knjiga s komentarima Ivice Osima. To je knjiga o njegovom viđenju sportskog svijeta. Interesantan je Japancima.

NN: Koliko zapravo imate vremena za privatni život?

STOJAKOVIĆ: Malo. Imala sam privatni život koji mi se malo izjalovio. Ali, šta da radim? Nisam jedina na svijetu s tim problemima. Međutim, izabrala sam artizam, pa se sve to dešava zbog toga. Očito sam više zainteresovana za umjetnost.