Datuma: 02.01.2006
Piše: Rubina Čengić

Šta je nama PDV

U cijeloj BiH počela je 2006. godina, ali i naplata poreza na dodatnu vrijednost (PDV) po jedinstvenoj stopi od 17 posto. To znači da poreze na promet robe i usluga koji su do sada bili nula, 10 i 20 posto, mijenja jedinstvena stopa od 17 posto. To opet znači da bi neka roba trebala da poskupi, a manji broj da pojeftini. Šta se tim povodom dešava u našem stvarnom životu?

U jednoj maloj pekari prodavačica peciva na kojima je cijena 0.50 KM naplaćuje 0,60 KM, u "glavi sve preračunava na PDV"! U maloj samoposluzi psuju, ništa ne ostade, jer "ne mogu kasu natjerati da obračunava porez po 17 posto"! U velikoj tvrde da su "sve cijene podigli za onoliko koliko to traži PDV". U trafikama su neke novine povukli iz prodaje jer "čekaju novi obračun poreza". U gradskom prevozu su podigli cijene. U piljarama nema poskupljenja jer oni voće i povrće kupuju "na crno" na velikim pijacama gdje PDV još nije došao.

A građani? Oni su još ponajbolji. Kao niko "ništa nije primijetio" ili "nije obratio pažnju"!? I svi se smiješe - pa Nova godina je! Dok oni proslave, otrijezne se i razbude, trgovci će uraditi svoje. Narod neće ni primijetiti šta se dešava jer u narednih nekoliko dana dolaze Božić i Kurbam-bajram pa će se, kao i za Novu godinu, spremati, kuhati, darivati, gosti dočekivati što znači da se mora kupovati, a trgovci će, kao nikada do sada u januaru, trljati ruke.

Istina, inspekcije imaju nalog vlada da krenu u obračun s neosnovanim povećanjem cijena, ali glavni inspektor kaže da je "jedino važno da ne poskupi hljeb". Resorni ministar ga dopunjuje tvrdnjom da u BiH "vlada" slobodno tržište, pa vlast nema pravo da ograničava cijene, ali su se vlade opredijelile da najugroženiju grupu stanovništva pokušaju zaštiti ograničavajući cijene ulja, brašna, mlijeka i hljeba kroz ograničavanje trgovačkih marži. (To je ono što proizvođač ponudi trgovcu da njegovu robu stavlja u "prviji" plan u izlogu u odnosu na istu namirnicu drugog proizvođača).

A zašto je PDV važan? Oni koji ga uvode tvrde da će "PDV obezbijediti novac za nove puteva, tim putevima će doći investicije koje će otvoriti nova radna mjesta... puniće se penzioni fondovi, pa će baka iz Širokog Brijega umjesto jedne čarape i jedne napolitanke moći kupiti jedne čarape i dvije napolitanke".

I šta će biti na kraju? Sve isto kao i prije. Cijene će pomalo rasti, građani će i dalje kupovati jer živjeti se mora, vlast će poskupljenja pravdati "boljim sutra za one koji danas imaju 17 godina". Tek sredinom godine, kada nas zabavi predizborni cirkus i razne tim povodom umivene afere, poskupjeće struja, što će proizvesti novi val poskupljenja. Al' i to ćemo morati preživjeti, jer neko mora glasati. Zbog toga će vlasti i dati po onih 10 KM mjesečno najugroženijim da bi im mogli reći kako im je pomogla i kako opozicija nije bila u pravu kada ih je strašila silnim milionima koje će kao država uzeti od njih. E, taj novi val poskupljenja nećemo primijetiti jer ćemo biti zabavljeni primjenom izbornih rezultata i najvažnijim objašnjenjem: nema puta u Evropu bez PDV-a, a šta smo mi bez Evrope? E, pa onda koliko god bio trnovit, sretan nam i taj put!