Datuma: 05.01.2006
Piše: Maja Rener

"Sarabon"

 Kada je izvršena privatizacija "Sarabona" 2000. godine radnicima su obećane redovne plate i doprinosi, ulaganja i, što je najvažnije, posao.

Pet godina kasnije radnici ove sarajevske tvornice čokolade i kandita štrajkuju jer nemaju plata, ne mogu ovjeriti zdravstvene knjižice, a sudeći po povezanom radnom stažu ispada da su godinama sjedili u kući iako su svaki dan uredno radili u dvije smjene.

A radili su u uslovima istim kakvi su bili prije pet godina, kada je potpisan kupoprodajni ugovor i obaveza ulaganja milion KM.

Nekadašnja "Zora", ponos Bosne i Hercegovine pa i bivše Jugoslavije, fabrika koje se generacije sjećaju po izuzetnim slatkišima, danas je "Sarabon" koji ima gubitak veći od vrijednosti kapitala.

Danas je "Sarabon" firma čiji su radnici gladni i koji traže posao na pijaci da bi prehranili djecu, a kada ih ko pita šapatom govore da rade u ovoj fabrici. A u nju su uložili decenije života i bili sretni što su njen dio.

Ti radnici danas mole boga, mole Agenciju za privatizaciju Kantona Sarajevo, mole Vladu Sarajevskog kantona, mole sve koji su mogli i koji mogu pomoći da isprave ono što su zakuhali i istjeraju iz firme braću Čomor - Vahidina i Bahrudina, jednog koji je kupio fabriku, a drugog koji je sada na čelu Uprave. A obojica su, kažu radnici, u "Zoru" došli starim jugom, a izlaze modernijim četverotočkašem, između ostalog.

Čomor, onaj koji je kupio 45,9 odsto kapitala, kaže da je dao svoj milion KM za ulaganje. Ali su, sramota, banke uzele taj milion zbog ranijih kredita. S druge strane, taj isti milion je taj isti Čomor iskoristio za dokapitalizaciju nakon koje je postao vlasnik 52 odsto kapitala. Niko se nije upitao kako jedan milion može biti tri.

Niko osim radnika nije se upitao kako je Čomor položio kada su ljudi iz Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo izvršili kontrolu ispunjenja kupoprodajnih obaveza. Kao da su ti iz Agencije bili slijepi pa nisu vidjeli da skladište nije renovirano, da peto valjak nije nov već remontiran i pri tom ne radi jer nije plaćen račun za popravku.

Danas ta ista agencija ne može više ništa učiniti. Kontrola je obavljena i tačka. Da li je obavljena na zakonit način nije ih zanimalo, niti ih danas zanima. Vjerovatno "nemaju ingerencije" da vrše kontrolu kontrole i da pokušaju ispraviti svoju grešku.

U međuvremenu su braća Čomor međusobno rotirali funkcije, s direktora firme na predsjednika Nadzornog odbora i predsjedavajućeg Skupštine dioničara i obratno. Po prirodi svojih pozicija mogli su od firme posuđivati sami sebi i svojim bližim saradnicima. Tako je jedan posudio pola miliona KM, a drugi 3.000 KM, koji i dalje nedostaju, sudeći po nalazu vanjskog revizora.

Posuđivali su doduše i radnicima, pa tako sad firma od svih zaposlenih, a ima ih oko 200, potražuje čak 500 KM, ako je vjerovati revizoru.

I da ne vjerujemo svemu, dovoljno je proći ulazna vrata preduzeća ili ući u prodavnicu i tražiti "Sarabonov" slatkiš, a nekom je dovoljno samo se upitati ko iz zabave ili pakosti zimi izlazi na ulicu i iz čista mira uzvikuje "lopovi", ako ne obespravljen i ogorčen radnik.