Datuma: 06.01.2006
Piše: Nataša Krsman

Ko je kriv

"Niko nema pravo da silom oduzme ljudski život", rekao je predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić neposredno nakon što je saznao da je u akciji EUFOR-a život izgubila Rada Abazović, a da su teško ranjeni njen muž Dragomir i jedanaestogodišnji sin Dragoljub Abazović.

Nekada važna ličnost prije Čavića proslavila se rečenicom: "Niko ne sme da vas bije". Šta se sve dešavalo nakon ovog obećanja (ili prijetenje) najbolje je ne podsjećati se, posebno ne u ove praznične dane kada se priziva mir i dobra volja među ljudima.

Za proslavu velikog hrišćanskog praznika Božića spremala se i ova nesrećna žena, Rada Abazović, i ne sluteći da će iz rogatičke zabiti samo nekoliko časova kasnije postati glavna vijest u zemlji. Razlog EUFOR-ove posjete selu Pašića Kula pored Rogatice bilo je hapšenje Dragomira Abazovića, osumnjičenog za ratne zločine. Dakle, osumnjičenog, ne optuženog. Interesantno je koliko iz Ministarstva unutrašnjih poslava RS grčevito odbijaju svaku povezanost s ovom akcijom, a slične su reakcije i u Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA). Nakon njihovih izjava treba zaključiti da je kriv EUFOR, iako oni pet godina nisu regaovali na raspisanu potjernicu.

Ko je kriv što je na kućnom pragu ubijen Novica Lukić, brat sada već uhapšenog haškog optuženika Milana Lukića? To Novičina žena i kćerka još ne znaju. Baš kao što neće nikada saznati ni jedanaestogodišnji Dragoljub Abazović. Kriv je nakaradni sistem u svakom segmentu državnog aparata. Osumnjičene za ratne zločine treba da hapsi policija, ma u kojem dijelu BiH se oni nalazili. To što SIPA i MUP RS ništa nisu znali nije uopšte olakšavajuća okolnost. Zar nema protoka informacija i saradnje među MUP-ovima, obavještajnim službama i ostalim bezbjednosnim institucijama? Nema. Bar ne onda kada međunarodne snage vode akcije. Njima ne treba ni nalog za hapšenje, pretrese, izuzimanje ličnih stvari, a evo ni za brutalna ubistva. Koliko su puta snage SFOR-a upale u kuće bez ikakvih rezultata? Njihovim jalovim akcijama broja nema, a tu tradicuju nastavio je EUFOR. Da su ovako revnosni bili dok su se poslije rata susretali s haškim optuženikom broj jedan Radovanom Karadžićem i njegovim obezbjeđenjem do sada bi priča o procesuiranju ratnih zločina bila na samom kraju.

Iskazana volja MUP-a RS da hapsi, privodi i odvodi haške optuženike koji se dobrovoljno predaju nije bila signal EUFOR-u da u okviru sistema mogu da urade neke stvari. Dok god političari iz BiH budu drhatli pred međunarodnim činovnicima moleći boga da oni za njih odrade njihov posao, ovakve će se tragedije dešavati. Ovo jeste tragedija, a ne incident kako to nižerangirani oficiri EUFOR-a prikazuju. Zato nema potrebe da iz vrha entiteske i državne vlasti srpski funkcioneri traže nečiju odgovornost. Neka se pozovu na svoju, jer je njihova jalova vladavina ostavila traga u krvi koja se prije dva dana prosula u Pašića Kuli kod Rogatice.