Piše: Predrag KLINCOV

Deficit

BiH je u robnoj razmjeni sa inostranstvom u toku prošle godine dodatno povećala svoj minus za 877 miliona KM, pokazali su podaci Spoljnotrgovinske komore BiH.
Vrijednost uvezenih proizvoda u BiH 2005. godine iznosila je oko 11 milijardi maraka, što je bilo povećanje za 18 odsto u odnosu na prethodnu godinu. Izvoz je u isto vrijeme iznosio 3,8 milijardi KM, što je u poređenju sa 2004. godinom više za 28 odsto.
Kada bismo gledali samo procente, onda bi se zbivanja u spoljnoj trgovini mogla okarakterisati kao korak naprijed. Međutim, radi se o čistoj statističkoj varci, jer se procenat na kontu izvoza "lako" povećao zbog niske osnove s kojom je započeta 2005. godina. Osim toga, povećanje vrijednosti ukupnog izvoza nije, a trebalo je, dovesti i do povećanja broja domaćih preduzeća koja svoje proizvode nude svjetskom tržištu.
Nažalost, stanje u privredi je u vezi s tim ostalo maltene na istom nivou, jer i dalje u izvozu dominira desetak velikih kompanija, što pokazuje da se firme srednje veličine nisu uspjele nametnuti potrošačima van granica BiH.
Lideri u izvozu su ostala preduzeća koja inostranom tržištu mahom nude samo sirovine i poluprerađevine. Izvoz BiH tako praktično "drži" ono što joj je sama priroda podarila kao što su struja, rude i drvo ("Elektroprivreda RS", "Elektroprivreda BiH" i Novi rudnici Ljubija). Tu su i preduzeća s niskim stepenom obrade i ona koja uglavnom za potrebe proizvodnje uvoze komponente u značajnom obimu ("Aluminij", "Folksvagen", "Balkal", "Global ispat koksna industrija", Željezara "Mital", "Celeks").
Situacija kod uvoza je suprotna. Pored nafte i naftnih derivata, u velikoj količini se dopremaju skupe mašine i mehanički uređaji, vozila, električne mašine i oprema... Običnom građaninu vjerovatno najteže pada kad vidi spori napredak u oblasti agroindustrije koja je umjesto jakog izvoznog aduta BiH ostala "Meka" za hiljade uvoznika mesa, mlijeka, sokova, pa i vode, a često i proizvoda vrlo sumnjivog kvaliteta.
Ipak, ako se gleda po posljedicama, onda je grana tekstila sigurno prošla najgore, jer su domaća preduzeća faktički zbrisana s privredne karte, prvenstveno zbog nebrige bh. vlasti i nelojalne konkurencije iz Azije.
Zbog svega 2006. godina za BiH mora biti prekretnica u spoljnotrgovinskoj razmjeni. Uvođenjem PDVa država i bh. privrednici su dobili jak mehanizam koji destimuliše uvoz s poreskom stopom od 17 odsto, višom poreskom osnovicom i plaćanjem unaprijed. S druge strane, PDV stimuliše izvoz, jer se proizvodi oporezuju nultom stopom, a izvoznik u isto vrijeme zadržava pravo povrata kompletnog ulaznog poreza. PDV je šansa koju BiH mora iskoristiti već ove godine ukoliko ne želi da finansijski atrofira.