Piše: Sead FETAHAGIĆ

Podanici

Jeste li primijetili kako se pjevači na koncertima prema svojoj publici ponašaju kao mali Hitleri? Ruke gore! I sva mladež, jer je prevashodno publika mlada, digne ruke. Sada se ljuljaj! I svi se ljuljaju u ritmu. Sada skači! Onda pjevač okrene mikrofon prema posjetiocima, pa razdragana mladost pjeva. Nisu platili ulaznice da sebe slušaju, ali eto kada im idol to kaže, oni to poslušno čine. Čini mi se da pjevač od njih zatraži da svi skinu gaće, to bi većina uradila.
To me podsjeća na one mitinge kada se klicalo Slobodanu Miloševiću. Slobo, slobodo, mi te volimo! Volim i ja vas! Ne čujem vas dobro, onda gomila iz sveg glasa vikne: Slobo, slobodo! Kasnije je ta ista masa digla bunu protiv svog vođe, pa ga i na kraju skinula s vlasti. Nije dobro kada se vođe oslone na razularenu gomilu, može neki drugi vođa doći pa je sasvim okrenuti u drugom pravcu. Knjige su napisane o tome kako se može manipulisati s narodom.
Zato meni izgleda smiješno kada Dragan Čavić (uzimam njega za primjer jer tu je najčešće narod poštapalica) kaže za neke političke odluke da narod tako hoće. Srpski narod hoće da na čelu Bosne i Hercegovine bude tročlano predsjedništvo koje će se rotirati. Niti narod šta hoće, niti ga iko išta pita, a najmanje pojma ima šta je to rotacija, zašto ona valja ili ne valja. Kao da vođe nacionalnih zajednica svaki dan među narodom sprovode anketu treba li da predsjednik države ima samo protokolarnu dužnost ili neka veća ovlaštenja. Kada bi pitao svaki ponaosob narod šta znače ove ustavne promjene, vjerujem da bi većina zinula, a niz usta i bradu bi im curila slina. Tako je vidim ove naše narode: slinave i blesave, jer smo mi u Evropi sa najvećim procentom nepismenih.
Tako neuk narod i naučen da poslušno klima glavom onima što su u vrhu najbolje je tijesto od kojeg se može napraviti svakojaka pita. Svim našim političarima puna su usta demokratije, a taj demos to je narod, i ne pitaju za svoje odluke, koje su često i na štetu samih građana. Ovo sa uvođenjem PDVa je očit primjer nadmenosti vladajućih slojeva, od predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Adnana Terzića pa do poslanika koji su izglasali ovako nakrivljen zakon. Da li je narod u tome ikako učestvovao? Kako će učestvovati kada ni pola službenika Vijeća ministara ne zna šta je to PDV i kakve će posljedice imati po ekonomsku situaciju u zemlji i posebno po standard ljudi. Ne možeš nikoga ništa ni pitati, jer niko ništa i ne zna. U takvom opštem neznanju moćnici imaju apsolutnu vlast.
Na svakom koraku čujem oštre zamjerke vlastima, običnih ljudi i neprestano ruže političare po svojim kućama, po radnim mjestima, po kafanama. I na tome se sve završi. Šta će jadni ljudi kad su nemoćni? Neće valjda dizati revoluciju, ratovanja im ja preko glave!
Ostaje im samo neka nada, neko čekanje, po stoti put će glasati za svoje nacionaliste, najbolje je kada zagusti biti zajedno u toru sa svojima. Čija je ovo zemlja, čija su ova dobra na njoj, čiji su ovi ljudi koji gmižu po njoj? Sve su to za sebe uzeli ovi za koje smo glasali, a mi onda četiri godine šutimo, trpimo.
Ne može pojedinac ništa, ne može bataljon ljudi ništa. Ali mogu ljudi da se udruže u organizacije civilnog društva, pa svojom ojačanom snagom počnu razgovor s vladajućim krugovima. Nemojte vi tamo šurovati po kojekakvim strankama i partijama, mi smo ti koje treba pitati o trošenju budžeta za naše potrebe. Zar potrebe imaju samo guzonje u vlasti, ta šaka neobrazovanih laktaroša, a nama ostalim će davati mrvice da ne skiknemo. Ne, bez organizovanog civilnog sektora nikada nećemo zauzdati pohlepu vladajućih slojeva. Pa neka ovaj šutljivi narod i dalje samo ogovara po budžacima, od toga nikakve koristi nema. Dok je god masa ustrašena, dok god ne uzme demokratske uzde u svoje ruke, dotle će mu drugi krojiti kapu, plesti čarape i dodavati tanjir graha.
Galami narod i na strance koji se miješaju u naše živote, koji nam komanduju kako ćemo organizovati ovu državu. Ma koliko narod imao pravo, još ćemo više zakukati kad jednog dana stranci odu. Tada ćemo tek biti prepušteni pohlepnim i neodgovornim vlastima. Zato je jedini izlaz da prestanemo biti podanici, a postanemo odgovorni i angažovani u našim demokratskim pravima.