| Datuma:
22.01.2006
Piše: Sead Fetahagić
Stranac u noći
Kažu da je Kristijan Švarc-Šiling naš posljednji visoki predstavnik. Dok si rukom o ruku učas će proći vrijeme, eto nas na ledini bez stranaca na čelu. Kukala nam majka, šta ćemo onda?! Navikli smo da nam stranac sjedi na krkači, da nam pokazuje koji je evropski put, a koji je seoska džada. Baš je komforno da ne misliš, a drugi ti određuju sudbinu, samo slušaš naređenja. Narod sviko vijekovima da ima gospodara, makar taj gospodar učio da je demokratija da sam uzmeš sudbinu u svoje ruke, da ne čekaš drugoga da upravlja volanom na tvom putu.
Ali se čovjek na prvom mjestu mora zabrinuti šta će naši političari kada međunarodni upravljači odu. Moraće sami da pišu zakone, a ne da im iz kancelarije Pedi Ešdauna dolaze gotovi na sto, pa se onda jadaju kako su pod moranje nešto usvojili, a ne znaju šta. Tako naši političari dobijaju dobre plate i još bolje razne dodatke, nabavke sve na potpis, hoćeš novi auto, hoćeš viski, samo potpiši. Odgovornosti nikakve, a posla nešto malo, koji sastanak, koja konferencija za štampu. Neće tada biti luftiranja, moraće odlučivati o državnim poslovima, dobro pazeći da ne budu naopačke, nema Pedija da ih ispravlja.
A za strance s mandatom neće više biti u tolikom obimu destinacija kao što je Bosna i Hercegovina. Kobajagi ovdje je krizna situacija, opasne prilike, a kupuju se vikendice na moru, jezerima, na planinama. Malo pomalo i odu da udišu svjež vazduh, ulogore se pored ražnja koji se okreće, probaju valja li kod gazde šljiva, je li bolja od one prošlog puta. Koliko je njih ovdje završilo mandat, pa se poslije navraćaju, kao da smo im braća od tetke. Ma s njihovom lovom gdje ćeš boljeg života!
Kao i u svemu, i među strancima ima svakojakih. Malo je onih iskrenih pregalaca, onih koji su nas shvatili i zavoljeli, pa žele pomoći. A uostalom, što bi stranac pomagao kad ne mora, nismo se ni mi rastrčali da pomognemo našim komšijama kad je bilo najgušće. Uglavnom stranci profesionalno obavljaju svoj zadatak, mada im dosta vremena prohuji dok ukapiraju ove naše zajebancije. Ali ono što me kod tih stranaca najviše nervira jeste da su uštancali neke fore pa ih većina neprestano ponavlja.
Neki dan sam slušao dugu šuplju priču austrijskog ambasadora, pa sam napustio skup. Tako mi svega ni našim političarima nije lako stalno slušati te eskapade, to govorenje okruglo pa na ćoše. Nije u pitanju to što je čovjek diplomata, jer sam slušao i diplomate koji nisu govorili "diplomatski". Dođeš na posao u jednu zemlju kao što je Bosna i Hercegovina i odrađuješ svoj zadatak tako što pričaš fraze. A ima kod stranaca nekoliko tih uporišnih tačaka koje su se gotovo izlizale od upotrebe.
Jedna od glavnih mantri je njihova priča kako za dalju svoju sudbinu ovdašnji narod treba da uzme u svoje ruke. Narod bira svoje predstavnike, pa je tako taj narod za sve odgovoran. Ma koji narod, jadni bili, pola nepismeno, pola blentavo, frtalj naučeno da bude pokvareno! Nije naš narod išao u demokratsku školu, kao što su to decenijama i decenijama činili mnogi evropski narodi. Koliko Nijemaca i Skandinavaca izbjegava plaćanje poreza? A kod nas se poneki trgovac hvali kako je platio porez, kao da je državi poklonio pečeno janje. E, pa taj narod, gospodo stranci, ne može uzeti državu u svoje ruke, treba ga naučiti da upravlja, nije imao do sada priliku. A ni ovi predstavnici međunarodne zajednice ne daju našem narodu šansu da odlučuje sam o sebi, nego se sakrivaju po turističkim mjestima i po bankarskim trezorima da sa predstavnicima stranaka kroje ustav, zakon kako ćemo se ponašati. Sramota! Jedno pričaju, drugo rade. Zašto ovi naši strani upravljači nikada ne razgovaraju sa predstavnicima civilnog društva, a stalno foliraju da treba razvijati organizacije lokalne samouprave? Znaju oni vrlo dobro da pola stanovnika koji imaju pravo glasa na posljednjim izborima nije glasalo.Tako znaju da oni s kojima se dogovaraju oko ustava zapravo nisu nikakvi narodni predstavnici, nego izabranici šake nacionalista i šovinista.
Ali, ovdje treba uvaliti velike strane banke, domaće gurnuti pod tepih. Ubijediti domaće ekonomiste da ovdje treba razvijati samo mala i srednja preduzeća, a velika pustiti da propadaju, koja ćemo mi zamijeniti našim velikim kompanijama. Osnovna zamisao stranaca je da se mi bavimo manufakturom, a velike poslove oni će ovdje voditi. |