Datuma: 24.01.2006
Piše: Aleksandar Sekulić

Pregovori

Započinjanjem prve runde pregovora o Sporazumu o pridruživanju i stabilizaciji s EU Bosna i Hercegovina s današnjim danom i zvanično otvara novu stranicu u svojoj evropskoj istoriji.

Iako su ocjene koje ovih dana stižu od ljudi zaduženih za vođenje progovora optimistične, nikako se ne smije zaboraviti ozbiljnost i težina posla pred kojim će se u narednim mjesecima naći pregovarački tim BiH. Prije svega, ne smije se zaboraviti da će se bh. pregovarači na svojim prvim zadacima suočiti s obavezama da ono što dogovore mora biti i realizovano kako bi se zemlja što prije i što uspješnije našla u velikoj porodici uređenih evropskih zemalja.

A zadaci i obaveze koji će proizaći iz Sporazuma, čije se potpisivanje prema najavama očekuje već krajem ove godine, trebalo bi, prije svega, da zemlju u periodu od osam godina podignu sa samog dna evropskih i svjetskih ekonomskih ljestvica, ali i podignu standarde u svim oblastima funkcionisanja države. Sve to, ako se u planiranom roku postigne, dovelo bi nas 2014. godine do statusa kandidata za članstvo u EU, što bi za BiH bilo od ogromnog značaj jer bi sam taj status bio pokazatelj da se mnogo uradilo, a time i promijenilo.

Stoga je, kako upozoravaju ljudi zaduženi za evropski put BiH, prije svega neophodno promijeniti dobar dio postojećih, te usvojiti veliki broj novih zakona. U toj oblasti, međutim, ostaje uvijek otvoreno pitanje njihove primjene koja u našoj praksi po navici izostaje. Ta se praksa, hjeli to ili ne, mora promijeniti, a da bi do promjena došlo, pored iskazane političke volje neophodna je i stvarna volja, kao i jedinstvo svih struktura i građana u BiH. U protivnom Evropa nas neće shvatiti ozbiljno, a s neozbiljnima se posao lako završava.

Zato je i pored optimizma koji preovlađuje potpuno jasno da najteži posao slijedi upravo nakon potpisivanja ovog sporazuma, jer BiH treba da sprovede ozbiljne i opsežne reforme u gotovo svim oblastima. Naravno, jedno od najtežih pitanja u tom periodu biće i pomenuto pitanje ekonomije.

Otvaranje našeg tržišta za bescarinski uvoz iz zemalja EU moglo bi ekonomiji BiH da stvori ogromne probleme, a na vlastima je upravo obaveza da zaštite domaće proizvođače te stvore uslove za stvaranje novih i prepoznatljivih bh. proizvoda i brendova. Bez takvih poteza i stvaranja novih ekonomskih, ali i intelektualnih vrijednosti cijeli evropski put ne bi imao smisla. Tog puta, opet, nema bez reformi i tako u krug. To, međutim, nikoga ne treba da plaši jer se na pravi put i može doći samo postepenim izvršavanjem pametno raspoređenih obaveza koje vremenom vode do krajnjeg cilja.

Takav način za postizanje uspjeh u ovoj zemlji odavno je odbačen i zaboravljen, pa sve one koji bi da ostanu na starim i ranije utabanim stazama i bogazama treba na vrijeme upozoriti da je to vrijeme završen, i to već danas.