Datuma: 25.01.2006
Piše: Pero Simić

Andanov performans

Prošle sedmice, negdje u planinama Republike Srpske, oko Žepe, policija Republike Srpske, u teškim uslovima, po hladnom vremenu i nezgodnom terenu, priredila nam je performans "U potrazi za...", koji je u tako reći neljudskim uslovima postavio, niko drugi, do direktor policije Republike Srpske Dragan Andan.

O Draganu Andanu sam čuo i čitao svašta, posebno u federalnim medijima, jer su se naši u RS uglavnom ustezali da govore o njemu sve iščekujući obećano, da će privesti onu dvojicu sa rezervisanim kartama za Hag. Međutim, da je umjetnički nadaren to niti sam čuo niti sam gdje pročitao, ni tamo ni ovdje.

Izgleda da je tu crtu čuvao duboko u sebi. Želeći, valjda, da nas prijatno iznenadi početkom godine, a u nedostatku značajnijih kulturnih događaja na ovim prostorima za kojim eto, vapimo, Andan se opredijelio za performans koji najbrže i najjače možde da ostavi utisak na javnost. Zato se odlučio da u njegovoj postavci bude angažovano oko trista statista-policajaca, specijalaca i ostalih promrzlih lica.

Pošto je performans bio poprilično zahtjevan, za njegovu izvedbu korišteno je na desetine džipova i nešto oružja. A da se odlučio za internacionalizaciju istog, dalo se vidjeti po tome što je režiser (Andan) zajedno uz sebe u džipu imao i televizijsku ekipu Asošijeted presa, inače omiljenu u našim političko-policijskim krugovima koja sve više preuzima ulogu zvanične entitetske televizije  Republike Srpske i u čijoj smo režiji vidjeli, sjećate se, kako Ljiljana Karadžić plačno "preklinje" Radovana da se preda, zatim napad na kuću Novice Lukića još iz doba direktorovanja gospodina Njeguša itd.

Iako je ova kulturno-policijska manifestacija bila pripremana za sve nas, ona je prema zamisli režišera, najveći utisak trebalo da ostavi na inostranom tržištu. Zbog toga je, po želji režisera, glasnogovornik ovog i sličnih projekata, Radovan Pejić, morao nevoljno da drži domaće televizijske ekipe po strani, nespretno im objašnjavajući kako se režiser, "koji o svemu razmišlja", odlučio na to, jer se bojao da bi od uzbuđenja i utisaka zbog "upečatljivih" scena performansa, neko osjetljiv od članova domaćih TV ekipa mogao kolabirati, a time dovesti u pitanje ovaj megalomanski projekat koga finansiraju naši poreski obveznici.

Uglavnom, ovaj performans u okolini Žepe završio se kao i do sada bez epiloga, zbunjujuće i za domaću i za međunarodnu javnost, ali i otvoren s mogućnošću kontinuiteta i više nastavaka u koliko neko iskaže volju da gleda nešto slično, u šta sumnjam.

Ne treba biti strog režiseru što nema epiloga! On se, ipak, brzo snašao i po onoj staroj "najviše se laže poslije lova" sav u kreativnom zanosu sa ratnim šeširom na glavi "a la 'škorpioni'", ne dozvoljavajući nam da izgubimo nadu, ustvrdio, pred promrzlim policajcima, koji su glumili bez honorara, i mnogobrojnim novinarima, da su, ipak, pronađeni neki tragovi i sitni dokazi u vezi s progonjenim, što može poslužiti za opravdanje ovog i nastavak policijsko-udbaškog performansa ako još neko postoji ako je željan da poslije ovog gleda još i nastavak. Naravno, direktor, odnosno režiser, nam nije rekao šta je našao od pomenutih tragova... Kako je izgledao nakon mlakih reakacija na njegovo (ne)djelo u Žepi, najvjerovatnije je da je pronašao, da izvinu čitaoci, smrznuto govno, da li Ratka Mladića ili Radovana Karadžića ostaje da se vidi. Ukoliko ga je direktor dao na analizu, u šta ne sumnjam s obzirom na njegovu revnost, vrlo brzo ćemo saznati ko se tu doskora muvao, Ratko ili Radovan.

Prema dobro obaviještenim izvorima, ovom bleferskom performansu vrlog policijskog autokrate Dragana Andana, najviše su se obradovali i najveće ocjene dali sami nesuđeni učesnici priče, Ratko Mladić i Radovan Karadžić, koji su udobno uvaljeni u fotelju iz Srbije, i to u pauzi pregovora sa Koštuničinim moliocima, putem televizija, pratili Andanovo "umjetničko djelo". Dokaz za to je i hitno oglašavanje predstavnika Tužilaštva iz Haga sa napomenom da Andan nije dobio odobrenje "pjesničku slobodu" da fingirajući Ratka i Radovana izmješta iz Srbije i smješta u vrleti bosanskih planina. Zato je i dobio najnižu ocjenu za umjetnički dojam ovog performansa.

Nama u Republici Srpskoj zbog ovakih blefera u vlasti i policiji jeste poražena pamet, ali ne toliko da ga i mi nismo mogli prokužiti.

Zato nam je taj Andanom performans prije svega ličio na neartikulisanu crnohumornu komediju koji je trebalo da bude priređen u njegovu slavu. Nakon njega, mnogo nam je jasnije zašto međunarodna zajednica traži potpunu reformu policije. Kako i ne bi kad direktor naše policije, umjesto haških optuženika, pronađe govno.