Datuma: 29.01.2006
Piše: Sead Fetahagić

Autorsko pravo

Davno to bijaše, pa sam zaboravio kako se zvala ta pozorišna predstava, ali dobro se sjećam da je pred samo izvođenje došla milicija sa inspektorom i zabranila izvođenje. Bilo je to na jednom od onih festivala malih i eksperimentalnih scena, koji su donosili novost i svježinu u pozorišnom izrazu. Predstava o kojoj je riječ bila je beogradskog Ateljea 212, a prevodilac djela je bio Dragosav Andrić (poznat i kao vrstan šahista). Upravo je on tražio od suda da se zaštite njegova autorska prava, jer je u ugovoru s Ateljeom naveo da to pozorište ne smije igrati predstavu izvan Beograda. Vjerovatno je računao da će mu i neka druga pozorišta otkupiti prevod, pa nije želio da beogradska predstava igrajući po unutrašnjosti to u neku ruku onemogući. Publika je već ulazila u predvorje, već su svi bili obaviješteni da milicija zabranjuje izvođenje, a uprava MES-a hvatala se za glavu. Telefonirali su na sve strane, pa su na koncu ti vapaji uspjeli: Hamdija Pozderac je naredio da se milicija povuče.
Ovaj događaj nam dosta toga govori. Kao prvo, nije istina da se u onom sistemu nisu poštovala autorska prava; a onda je znakovito da je tada političar mogao da anulira sudsku odluku. Što znači da je partijski šef bio iznad sudskih institucija. Danas se to ne može desiti, ne samo zato što se političari neće tako izravno miješati u sudske odluke, nego i zbog toga što veoma rijetko sud presuđuje u domenu autorskih prava, a pogotovo su rijetka izvršenja takve sudske odluke. Autori kod nas veoma su slabo zaštićeni.
Pisalo se proteklih godina da nema zakona o autorskom pravu, što nije bila istina, a kad je konačno donesen inoviran zakon, malo se čini da se on oživotvori, kao što je uostalom slučaj i sa svim drugim zakonima. Često su mrtvo slovo na papiru.
Rasprostranjeno je mišljenje da se autorsko pravo tiče samo tamo nekih muzičara, književnika ili filmadžija. Zaboravlja se da nema oblasti gdje nečiji um i ljudska ruka nisu oblikovali neki predmet, neku ideju. Zaštita autorskih prava danas je sve više aktuelna tema u svjetskoj politici. Zamalo nije došlo do potpunog odbijanja saradnje između SAD i Kine, jer u ovoj mnogoljudnoj azijskoj zemlji nisu poštovana autorska prava, cvjetalo je piratstvo. Budimo sigurni da i kod nas strani partneri postavljaju pitanje autorskog prava, jer je to izuzetno važna ekonomska kategorija.
Naši sudovi počinju da budu zatrpani tužbama protiv mnogobrojnih naših televizija što ne poštuju autorska prava. Ne može televizija i radio da besplatno koriste autorske kreacije, naročito u muzičkoj oblasti. Svaka stanica mora plaćati mala autorska prava autorskoj agenciji, koja kasnije, po znanoj metodi, uplaćuje honorare kompozitorima, piscima tekstova, muzičarima. Televiziji OBN je već došla zabrana na njihov račun, jer prvo moraju ispoštovati dugovanja autorima. Sve više posla ima jedina naša autorska agencija "Sine qua non". Ali ono što zbunjuje jeste RAK, državna regulatorna agencija za telekomunikacije, koja kod emitera ne vodi računa o autorskim pravima. Oni čak pismeno pitaju televizije da li su zadovoljni njihovim radom? To je kao kada bi policija pitala lopove da li su zadovoljni njihovim ophođenjem! A televizije i jesu lopovi, jer tuđa djela koriste besplatno. Moguće da neke TV kuće neće moći opstati kad budu morali plaćati svu onu silnu pjevaniju, što i jeste perspektiva da se smanji ovako veliki broj emitera.
Presnimavanje originalnih CD-ova jeste krađa, kao što je to isto fotokopiranje fakultetskih udžbenika. Dugo će trebati vremena da se tome stane ukraj, ali se i u ovoj sferi ljudske djelatnosti moramo približavati evropskoj praksi. I u oblasti autorskih prava dosta smo prepušteni onim bezobraznim, onim što ne poštuju zakon, jer ih još niko nije upozorio da postoje regule po kojima se čovjek mora ravnati, inače ćemo živjeti u anarhiji. I dokle će ispaštati oni koji poštuju red i zakon?
Ne znam da li u kontaktima sa stranim diplomatama naš ministar inostranih poslova Mladen Ivanić razgovara o autorskom pravu? Poznat kao pristalica kolektivizma, nacionalnog, šta Mladen kaže o autorskom pravu koje je uvijek individualno? Da li govori o srpskom autorskom pravu? Da li Mladen insistira u razgovorima oko ustava da samo kolektivi mogi imati autorska prava, a nikako pojedinci, građani? A nikada narod nije bio autor, pa čak i one pjesme za koje se kaže da su narodne nije smislio narod, nego nepoznati pojedinac. Izgleda da sadašnja vlast i ne vodi računa o autorskom pravu, jer oni poštuju samo kolektivna prava u koja se mogu sakriti bez individualne odgovornosti.