Datuma: 31.01.2006
Piše: Miroslav Mikeš

Ko prezire savjet, taj prezire pomoć

Stara dobra latinska izreka kaže da onaj ko prezire savjet, da taj prezire i pomoć. Prije više od dvije hiljade godina neko je osmislio da nespornu životnu situaciju zlatnim riječima pretoči u pisani postulat.

Kako tada, tako i danas, pa se to svakako i na politiku i političare odnosi. I po tome koliko oligarsi respektuju timski rad i iskreno mišljenje, savjet i rad drugih vidi se koliko su zaista svojim karakterom i ukupnim habitusom spremni da rade u opštem interesu.

Našom velikom srećom imamo ljude renesansnog kalibra Leonarda da Vinčija, koji je projektovao helikopter i slikao damu zagonetnog osmijeha, znao je i mogao sve.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine raspravlja o prijedlogu člana Predsjedništva BiH o tome da li je entitetski zakon u skladu sa državnim Ustavom.

Zašto inicijativa nije potekla iz entiteta kada je tema postupka entitetski zakon, da li je član Predsjedništva BiH aktivno legitimisan da pokreće postupak u pogledu entitetskih zakona, da li se slučajno ignoriše Ustavni sud Republike Srpske, kada se već radi o njenom zakonu.

Da li prvenstveno treba utvrditi da li je entitetski zakon u skladu sa entitetskim ustavom, pa tada eventualno da li je Ustav RS u skladu sa Ustavom BiH - elementarni princip ustavnosti i zakonitosti.

Radi čega nije pokrenuta legitimna procedura za donošenje zakona o izmjenama i dopunama Predmetnog zakona, sve su to pitanja za Ustavni sud i pravno-političke analitičare.

U Republici Srpskoj radi preko 300 advokata, među njima se nalazi dio intelektualne elite i potencijala, i entiteta i Bosne i Hercegovine. Uz znatan broj onih koji se bave samo tom slobodarskom profesijom, među njima su i bivši i sadašnji savjetnik za pravna i politička pitanja predsjednika Republike Srpske, sadašnji potpredsjednik najveće opozicione partije SNSD i narodni poslanik.

Tu su i advokati sa višedecenijskim iskustvom, doktori ustavnog prava i predstavnici zakonodavne vlasti. Međutim, za rukovodstvo entitetskog parlamenta niko od njih nije stručan, pa je angažovan advokat iz Njemačke da u ime Republike Srpske elaborira da znamenjem Republike Srpske nije ugrožen vitalni interes Hrvata i Bošnjaka.

O razlici u troškovima da se ne govori, a za zaštitu entitetskog i nacionalnog digniteta takođe komentar nije potreban. Kao ekspert za heraldiku u istom postupku nastupaće nesporni stručnjak iz Srbije. Međutim, u Istočnom Sarajevu živi bivši ambasador BiH u Francuskoj, gospodin Slobodan Šoja, koji je na Sorboni magistrirao upravo na heraldici.

Ma nije Sorbona neki poznati univerzitet, a i šta naši znaju. Kako misle da onda njih neko poštuje, nije mi jasno. Znajući sve to gospodin Tihić vješto vodi predizbornu kampanju, a SDA je bitan faktor, koji opredjeljuje, koja će patriotska srpska varijanta biti na vlasti.

Ko umije - njemu dvije. SDA je postala jezičak na vagi vlasti u Republici Srpskoj, a njenog predsjednika svi kao optužuju da želi nestanak upravo Republike Srpske, što on baš i ne demantuje.

Mislim da pojedini političari iz RS ne treba da grade kuću s onima koji umjesto cigle drže dinamit Republici Srpskoj, osim ukoliko u takvoj kući nemaju namjeru živjeti. Formalno, tehnički pregled i upotrebnu dozvolu za taj objekat će dati inostrani faktor, tako da će izvođač formalno biti pokriven.

Ko će nadoknaditi štetu narodu koja nastane nakon garantnog roka za izvođenje radova, ne zna se. Konačno, treba prestati gledati u vještog političara, gospodina Tihića, već se pogledati u ogledalo i utvrditi da su u cara Trojana kozje uši, takođe po staroj dobroj narodnoj pripovijeci za djecu (i odrasle).

U svijetu grupa G8, u Srbiji G17, a kod nas je takođe G8 (osmerac sa kormilarom), a ista je prekinula, zamrznula ili odgodila pregovore ili ugodne razgovore o promjeni najvišeg pravnog i političkog akta - Ustava Bosne i Hercegovine.

Da li je ovo partiokratija ili demokratija? Pita li iko građane, osim za jesenje glasove, ko i kako predlaže stručnjake za ustavno pravo, za stručni dio, radi čega to nije transparentno, pa ne radi se statut ilegalne organizacije, nego Ustav.

Kakva treba da bude uloga Parlamentarne skupštine, da li samo izvršenje odluka predsjednika političkih partija ili će poslanici, zastupnici ili kako već, smjeti, moći ili željeti da iznesu svoje ljudsko, političko mišljenje da se nešto možda poboljša.

Ko ne posluša, vjerovatno ga na listi za izbore ili funkciji nema više. G8 može samo da kaže da postoji konsenzus njenih članova i kormilara da ono što su dogovorili bude njihov prijedlog i stav, a nikako ne da je to obavezujuće za bilo koga. Inače, nema više ni formalno demokratije i vladavine prava.

Pokret za promjene je još udruženje građana, ali sa stavom da postane neki vid šire političke organizacije i da učestvuje na izborima. Ovom društvu su zaista potrebne promjene, ali one moraju biti stvarne i suštinske.

Pokret ne smije da bude poligon za afirmaciju stavova bilo koje postojeće političke partije ili nacije, niti za zadovoljenje frustracija političara, koji u svojim prethodnim partijama nisu imali mjesto koje oni smatraju da zaslužuju, a partijska većina ih nije shvatila. Samo pojedinci u pokretu, a ne pokret za pojedince mogu materijalizovati jednu dobru i korisnu ideju.

Između demokratije i anarhije je tanka linija. Javno optuživati glavnog tužioca, ombudsmana, sudije, za kriminal, maltene udruživanje radi vršenja krivičnih djela je dozvoljeno, ali se mora dokazati. U suprotnom taj koji pronosi takve optužbe mora biti sankcionisan. Srećom, pala je i ova vlada, svi problemi će biti riješeni, počinjemo jesti zlatnim kašikama: Prijatno.