Piše: Gradimir GOJER

Načelnik

U poplavi negativnosti i negativnih pretpostavki življenja, svakojakih teškoća sa kojima se susreću građani države Bosne i Hercegovine na istoku i zapadu, na sjeveru i jugu, u selima i gradovima, pa k tome još i u distriktima, nalazim zrnce lijepog!

Naime, ne bi se ogromne teškoće, prouzrokovane glupostima i bedastoćama vlasti tako zorno mogle vidjeti da na teritoriji ove države ne postoje i svijetli primjeri ljudske i političke akcionosti.

Jednom takvom primjeru posvećujem ovu kolumnu.

Na posljednjim izborima, općinskog karaktera, u jednoj od ključnih sarajevskih općina, ili općini Stari grad, u utakmici prsa u prsa pobijedio je Mustafa Resić.

Tom pobjedom u direktnim izborima Resić je izabrao izuzetno nezahvalnu ulogu...

Da naslijedi odličnog dotadašnjeg načelnika Fehima Škaljića.

Međutim, načelnik Resić, dugogodišnji aktivist stranaka socijaldemokratske opcije prijonuo je, prije svega svojom građanskom logikom, da mijenja ozračje općine Stari grad u Sarajevu.

Više je komponenata po kojima slutim da bi ova općina mogla još brže i još snažnije krenuti ka europskoj standardizaciji sveukupnih uvjeta življenja.

Prije svega, Resić je manirom istinskog populista načelničku funkciju zamislio, a potom počeo realizirati kao svojevrstan servis građana.

Tačnije je kazati, krenuo je u pustolovinu obimnih dogovora i razgovora sa građanima svoje općine, kako bi utvrdio najznačajnije repere budućeg starta ka europskijem Starom gradu.

Taj populizam načelnika sigurno će upaliti!

Jer, dugogodišnja kreacija općinskog ambijenta bila je, između ostalog, u domenu Mustafe Resića.

Ipak, direktan motiv i poriv da pišem o ovom načelniku kao atipičnoj pojavi naše društvene zbilje je jedna od prvih njegovih krupnih akcija.

To je ulaganje u rasvjetu Baščaršije.

Resić je tačno uočio da ozbiljnog tretmana u općini Stari grad u kulturološkom, kulturno-civilizacijskom, a posebno kulturno-povijesnom smislu nema dok 24 sata ne bude Baščaršija vlasništvom ne samo sarajlija, nego i svih putnika namjernika...

Dosjetio se Resić još jednog bitnog detalja kako bi ukupnu atmosferu življenja minulih vremena reinkarnirao.

Dosjetio se starih zanata na priliku pasvandžija, telala...

Dosjetio se i iznošenja nacionalnog gastro menia na kaldrmu Baščaršije.

Na taj način on je uspio, već u startu, da pridobije dvije vrste simpatija.

Simpatije onih koji poštuju tradiciju i starinu, ali i simpatije onih kojima Baščaršija jeste jedan od funkcionalnih dijelova tkiva grada Sarajeva.

Resić je išao i korak dalje, pa je u svom projektu, kako da ovaj dio grada što bolje plasira na regionalno i europsko tržište ideja i izazova, napravio plan čitave revitalizacije onoga što se zove duša Baščaršije...

Napravio je i korak od sedam milja kad je u pitanju kontakt, direktna komunikacija sa građanima otvarajući proces permanentnog, svakodnevnog traženja rješenja, za svaki problem koji tišti građane ove opštine...

Treba naglasiti da je, u svom načinu na koji je to učinio ovaj načelnik s jedne strane nastavio dobru praksu svoga prethodnika, a s druge pak strane otpočeo proces potpuno europizirane logike da isključivo dijalogom može da se dođe do onih rješenja koja će biti na dobrobit svih građana grada, a posebno države Bosne i Hercegovine.

Jer, javnost je zasigurno senzibilizirana na jedan poseban i naročit način za ovu, tradicijski opervaženu općinu...

Vrijedno je napomenuti i to da ovakvim načinom jedna od sarajevskih općina postaje još bliža mnogima koji su zainteresirani za pojedine od stavki proračuna općine Stari grad, odnosno transparentnost u traženju sredstava, koja pomalo na europski način zahvata sve segmente našeg društva, u ovoj općini poprima značajan zamah...

Pišući o načelniku Resiću, pišem o jednoj avangardnoj ulozi svih općinskih načelnika, jer je Resićev rad već sad, po mnogo čemu, odslik novog načina tretmana svih problema građana na ovim prostorima.