Piše: Sead Fetahagić

Bijedni ljudi

Ima ljudi, naročito žena, koji cijeli dan kukaju. Ne samo jedan dan, čitav život im se sastoji u kuknjavi, kako je teško živjeti, ništa ne valja, svi su ljudi pokvareni, pošten čovjek nema nikakve šanse, cijeli svijet je jedna zlosreća. S takvim osobama teško je komunicirati, pošto imaju negativan stav prema svemu, a mogu misliti kako je s takvima provesti život u zajednici. Poznajem nekoliko takvih osoba, pa uvijek nastojim da ih izbjegnem, teško je razgovarati s nekim kada znaš da će to zausti bujicom zloslutnih fraza.

Najednom sam se uhvatio da sam i ja takav. U ovim tekstovima što ih ispisujem vazda su mi teme nekako katastrofične, stalno pišem o ružnim stranama našeg društvenog života, kukam na sadašnju vlast kako je svakakva, nesposobna i korumpirana. Ima li nešto da sebe i čitaoca razveselim, da unesem malo optimizma, da u ovim hladnim zimskim danima unesem koju toplu riječ, neko svjetlo? Sve tako hoću, ali mi ne polazi za rukom, misao ne može da mi radi ništa lijepo, što više saznajem o našim životima, o ovim što nam ih usmjeravaju, sve više postajem smrknut, natušten. Zašto?

Pa ako imam da jedem, ako sam u toplom, ne mogu biti smiren i zadovoljen ako oko mene gomila bijednih i siromašnih ne zna kako će dočekati idući dan! Nisu u pitanju samo oni bijednici koji nemaju nikakva primanja, oni radnici što su na čekanju, oni penzioneri koji nemaju nikoga bližnjeg da im pripomogne, nego je mnogo veći broj stanovništva koji se muči da nekako egzistira iako primaju platu, crkavicu. Krenuo je talas poskupljenja, a tek nas čekaju veće cijene kada se uvede PDV. Hoćemo da usklađujemo cijene s naprednim evropskim zemljama, a plate i penzije, ako ih primamo, ostaju po visini na začelju Evrope. Pa kako u ovom slučaju ne kukati?

Znam da je duhan štetan, čak opasan po zdravlje. Do prije koju godinu i ja sam po dvije kutije dnevno sagorijevao. Pa i pored svega ne mislim da su cigarete luksuz, jer sirotinji danas za zabavu i kakvu-takvu uživanciju ostao seks i - duhanski dim.

Ali cigarete poskupljuju, ta prava sirotinjska uživancija, a našim bogatašima je svejedno kolika je cijena cigareta, je li gradski prevoz u Sarajevu bezobrazno poskupio. Sve po džepu sirotana! Povećanje poreza, taksi, akciza, uvođenje PDV-a, sve će to osjetiti niži stalež, sve će se to prelamati preko njihovih džepova i njihove egzistencije.

Pričaju ovi u vlasti da će napraviti socijalne programe. A ja mislim da lažu! Moguće da će napisati na papiru nešto kobajagi o zaštiti najsiromašnijih slojeva, ali će više novca potrošiti na komisije i prikupljanje statističkih podataka koliko je siromašnih, nego što će biti love dato tim bijednicima. Osim toga, ako i budu izdvojili nešto para za socijalne slučajeve, potrošiće ih na one što traže u kontejnerima. A šta je sa srednjim staležom, koji s bijednim primanjima i s povećanjem cijena ne mogu zadovoljiti svoje potrebe za pristojnim civilizacijskim i kulturnim životom? O njima se neće pisati referati, oni ne stoje pred džamijama i crkvama s ispruženom rukom. Idemo ka društvu u kome će biti šaka bogatih i ogroman broj koji će preživljavati.

Koliko su neosjetljivi, bezobrazni i odvratni ovi što nas vode najbolje govore poslanici državnog parlamenta koji su smislili povlastice za sebe. Imaju naknade za rad u komisijama, za troškove ishrane, za odvojen život od porodice, za kontakte sa biražima, za angažiranje stručnjaka, za službena putovanja, za otpremnine, za hotelski smještaj, za reprezentaciju, za mobilni telefon, za životno osiguranje. I sada mi očekujemo od takvih hohštaplera da pomognu narodu koji je u dilemi između samoubistva ili pljačke.

Ne zna se ko su bjedniji ljudi - ovi što su na vlasti po svojoj gramzivosti ili oni obespravljeni po svojoj neimaštini! Narod preko raznih poreza plaća poslanike da bi ih mučili. Primjer kako su ti poslanici beskrupulozni nedavno su iskazali prilikom rasprave o porodičnom zakonu. Jedan poslanik, imenom Mirsad Hasanić, predložio je amandman o uvođenju poligamije. Da nije otužno, bila bi dobra tema za zajebanciju! Amandman zbog proceduralnih razloga nije uvršten u raspravu. Ali svejedno, nije stvar u jednom poslaniku, svi su oni takvi, jer dok narod gladuje, oni bi rado raspravljali o bigamiji! Hoćemo u Evropu, a raspravljali bismo o šerijatskom pravu!

U prošlonedjeljnom tekstu pisao sam o ratnom masakru na pijaci "Markale". U međuvremenu je obilježena godišnjica na način jednonacionalnog i jednovjerskog paradiranja. Režiser za svatove, potrebe i zadušnice Sulejman Kupusović, pod esedeovskim patronatom premijera kantona Denisa Zvizdića citirao je Kuran, pjevala se ilahija "Velik ti si". Kao da su na tom mjestu poginuli samo muslimani!

Ta bezobraština, ta drskost nam garantuje da će ova vlast i dalje svirati svoje nacionalističke fraze, dok stotine hiljada bijednih ljudi razmišlja kako se prehraniti.