Piše: Dragan Risojević

Ivanićev let

Rodbina Pere Bukejlovića može slobodno da se priprema za veliko slavlje, i u ime budućeg premijera Republike Srpske, ispeče bar jednog vola, nakon što mu je juče vrh PDP-a obećao da će svih devet njihovih poslanika dići ruku za izbor njegovog kabineta.

Nakon javno iskazane podrške za sastav nove vlade, kojom se zaokružuje ekskluzivno pravo SDS-a na sve institucije sistema u RS, ali njihova odgovornost za to, o čemu malo kasnije, jasno je da će Bukejlović danas dobiti većinu glasova za izbor kabineta i postati predsjednik Vlade RS.

Finale je to višemjesečne politikantske igrarije u kojoj svako od ključnih igrača - Ivanić, Čavić & kompanija, gaje svoje interese, a čije su jedine žrtve oni koji vjeruju u njihove riječi.

Ali, prije svega hajde da rezimiramo, jer, nije mala stvar, od danas - imaćemo novu vladu! Bukejlović će, tako, postati zvijezda centralnih vijesti, u Vladi više neće biti ministara iz reda SDA i PDP-a, a Mikerevića ćemo svi polako početi zaboravljati.

Tome je, ako nas sjećanje dobro služi, prethodila odluka visokog predstavnika od 16. decembra prošle godine, kad je smijenio devet, uglavnom nižepozicioniranih policijskih službenika, a što je, istog dana, pratila odluka Bušove administracije da rukovodstvima SDS-a i PDP-a zabrani da kroče nogom na američko tlo, zbog nesaradnje sa Haškim tribunalom. Dan kasnije, Mikerević će objaviti da podnosi ostavku, a s njim i cijela Vlada, u čemu ga naredni dan, 18. decembar je bio, prati i Mladen Ivanić, njegov stranački šef, s odlukom da se svi kadrovi PDP-a, automatski i on sam, povlače iz Savjeta ministara BiH.

Bio je to uvod u nešto, što smo, u prvi mah, mogli nazvati krizom. U to smo, možda, mogli povjerovati još više kad je SDS odbila da se priključi ovom talasu ostavki.

Dok su konzumenti medijskih manipulacija grizli nokte i s pažnjom pratili šta se to dešava, malo ko se sjećao onoga što je prethodilo krizi, a što, može jasno da odslika naviku i jednih i drugih da, skrivajući se iza velikih riječi, igraju za sopstvene interese.

To najbolje može da odslika sukob ovih dviju partija iz jula prošle godine, iz koje se može vidjeti da su njihovi interesi bili - populistički. Cijela stvar je, prisjetimo se, i tada pokrenuta iz OHR-a, kad je 1. jula prošle godine smijenjeno 59 zvaničnika RS, kao odmazda Lorda od Bosne prema neposlušnim vlastima u Banjoj Luci. Iako je ubjedljiva većina smijenjenih u ruci držala članske karte SDS-a, svoj glas, na iznenađenje mnogih, podiže PDP, tražeći od Čavića, već narednog dana, da raspiše prijevremene izbore, sa istovremenim zahtjevom prema Mikereviću da se odrekne usluga ministara SDA, kao podrivača ustavnog poretka RS. Nije prošlo ni tri dana, a Čavić je, u pismu upućenom Ivaniću, zatražio da mu objasni kakav mu je to zahtjev, i šta on to od njega, uopšte, traži. Dva dana potom, Ivanić uzvraća: "PDP će odgovoriti tek kad dobije stav SDS-a o učešću SDA-ministara u Vladi." Osmi juli je bio, igrarija se nastavlja i SDS, traži od Mikerevića da smijeni sve ministre iz SDA.

Ta priča završila je ostavkom jednog čovjeka - Mensura Šehagića, jednog od trojice SDA-ministara, čime je zadovoljena forma, mada su, u suštini, u Vladi i dalje ostala dvojica esdeesovaca, na koje se naprasno zaboravilo i da postoje.

Ali, ko je, danas, pobjednik, a ko gubitnik? I, ima li uopšte prevarenih, osim onih koji su vjerovali u ono što su govorili?

SDS je, s jedne strane, dobila vladu u kojoj može da radi šta hoće, i u to nema sumnje. Zalogaj je, istina, prilično krupan, ali oni imaju velik apetit, i to nikada nisu krili. U amanet im ostaje slatka privatizacija velikih strateških preduzeća, kao što su "Telekom", "Elektroprivreda", ali, s druge strane, čeka ih izazov saradnje s Hagom. Zalogaj bi se mogao pokazati prekrupnim za stranku njihovog tipa, ali navikli su oni svašta da progutaju.

S druge strane, Ivanić, na prvi pogled, gubi pozicije u Vladi RS, jer tamo više neće biti, bar tako tvrde, niti jednog PDP-ovog čovjeka. Neko bi to nazvao naskakanjem s konja na magarca. Ali, samo na prvi pogled jer, to je, ipak, gubitak na kratke staze, jer Ivaniću iz ove priče u amanet ostaje podignut rejting matične partije, kao navodnog zaštitnika srpskih nacionalnih interesa, a koji je, prije ove krize, bio spao na niske grane. To je, veoma važan zalog za narednu godinu, u kojoj nas čekaju naredni, opšti izbori.

SDS-u, dakle, Ivanić prepušta vladu, ali onu koju čekaju veliki izazovi, s kojom šef PDP-a ne želi da se bori kad zna da mu je bolje smiriti se bez vlasti blizu dvije godine, i onda, s novih pozicija, krenuti u novu bitku.