Piše:Borislav BIJELIĆ

Parlament RS kao buvlja pijaca

Pohabanim načinom manipulisanja od strane prvaka PDP-a i SDS-a, ekspozeom koji je izvučen iz arhiva istorije komunizma i kategoričkim tvrdnjama da se trgovalo poslaničkim glasovima Ivanić, Čavić i njihovi interesno povezani sljedbenici pretvorili su Narodnu skupštinu Republike Srpske u buvlju pijacu. A možda to nije slučajno. S obzirom na to da se buvlje pijace izmještaju na periferiju sa konačnim ciljem ukidanja, čini se da je nakon završetka procesa dodatnog izmještanja nadležnosti Republike Srpske konačni cilj prvaka PDP-a i SDS-a ukidanje Republike Srpske. Da, zasluženo prvo mjesto pripada PDP-u. Da podsjetimo. Namjesto 40.000 novih radnih mjesta i približavanja progresivnim standardima okruženja progres se desio u proširenju broja predstavnika političkih opcija za koje se propisuju razne vrste restrikcija. Naime, do juče su se restrikcije i zabrane odnosile samo na odabrane predstavnike SDS-a i Radikalne stranke. A od juče i na prvake PDP-a. I nije poseban problem sam čin zabrane. Nepremostiv problem je što se javnost bombarduje prikazima sjednica Predsjedništva PDP sa licima na koje se ta zabrana odnosi. Oni su puni vedrine. Njih to ne pogađa. Kako da ih pogađa kada je njima civilizacijski domet vlastito selo. I nije toliko problem što im je domet vlastito selo, već što logiku nazadnog dijela sela nastoje prenijeti na urbane sredine, na najvišu instituciju Republike Srpske - Narodnu skupštinu i na taj način očuvati i razvijati Republiku Srpsku. Danas ta ista PDP obrazlaže podršku kandidovanom premijeru i Vladi potrebom, zbog opasnosti urušavanja institucija Republike Srpske. Eto četverogodišnjeg rezultata profesora (eksperta) Ivanića i PDP-a. Kreiran je sistem prema kojem ostavka vlade i eventualno odbijanje izbora predložene vlade vodi urušavanju institucija. Tim obrazloženjem dato je javno priznanje za četverogodišnje nečinjenje nosilaca izvršne vlasti i skupšinske većine PDP i SDS. Naime, još uvijek nije ni započeta izgradnja stabilnog institucionalnog sistema u Republici Srpskoj, a o Bosni i Hercegovini da i ne govorimo. Namjesto aktivnosti prema izgrađenosti i stabilnosti novog institucionalnog sistema, Ivanić i PDP su se u zagrljaju sa SDS-om zdušno stavili u funkciju učvršćivanja vlastite stabilnosti. A šta se drugo moglo i očekivati od naprednog komunističkog omladinca? Kada je govorio o 40.000 novih radnih mjesta možda je ekspert Ivanić mislio na period od četrdeset godina. Toliko komunisti minimalno namjeravaju vladati.

Pošto je jasno da se Ivanić i slični profesori više ne mogu prodati pod "zabludu", uvaženi predsjednik Čavić se dosjetio bivšeg ministra privrede Bukejlovića. Razlog je jednostavan. Bukejlović, za razliku od Ivanića, dokazano nije u stanju da otvori minimalni prostor nadi, pa se tako stanovništvo neće moći ni razočarati. Bitno je da je predloženi mandatar potrčao da to proslavi. I odmah je i više nego jasno o kakvoj je ličnosti riječ. Umna i odlučna ličnost bi se prvo zamislila, a slavlje ne bi dolazilo ni pod razno. Ali nema šta da se brine novoizabrani premijer. Tu je OHR sa svojom administracijom. Oni će i dalje pripremati zakone i procese reformi, a novoizabrani premijer će slijepo slijediti ekonomsku politiku bivšeg premijera Mikerevića, kao što je on poluslijepo slijedio ekonomsku politiku premijera Ivanića. A riječ je o dokumentima koji su i formalno i suštinski čak ispod komunističkih deklaracija. Ako se ipak neko odvaži i kaže: "Ali vremena nema na pretek. Trebalo bi požuriti", na scenu stupa predsjednik Čavić i nestrpljivim prosljeđuje apaurin. Kakva žurba? U toj žurbi mogla bi se desiti kakva promjena, a da v.d. predsjednika SDS-a i prvak PDP-a nisu to osmislili..