Piše: Pero SIMIĆ

Kad idioti marširaju

Nakon što je izabrana nova Vlada Republike Srpske, sasvim nam je postalo jasno da SDS ponovo jaše u punom sastavu i ovoga puta nikog drugog, do sopstveni narod. To što su opet zaposjeli sve najvažnije funkcije i nije ništa drugo do vidljivi dokaz da, ipak, Republika Srpska nije potpuno ogoljela (čitaj opljačkana), u protivnom bi oni prepustili Vladu već nekome.

Zato me i ne čudi da mi se nakon inauguracije nove Vlade 2005. godina čini kao replika one iz 1992, '93, '94. i ostale SDS-ovske "zlatne" godine. Ova vlada će, čast pojedinim ministrima, po svemu sudeći biti zadužena za metenje po ćoškovima kako bi se pokupilo ono što je izmaklo, što je zabačeno, što je sklonjeno jednom rječju što je još preostalo od Republike Srpske. Poslije nje, pitanje je da li ćemo ikada više vidjeti i travu zelenu.

Inače, samo formiranje skupštinske većine, koja je trebala ovom jadnom narodu da podvali još jednu vladu, od koje će nas, što se vidi i golim okom, a kamoli čuje uhom, samo bolijeti glava, koja će trošiti vrijeme i ostaviti nas da tapkamo u blatu, ličilo je na kockanje. Tako se Skupština pretvorila u kockarnicu gdje se igralo na broj 42. Ako je vjerovati ovima što javno svjedoče, na taj broj izaslanici malog diktatora Čavića bacali su i po sto hiljada konvertibilnih maraka. I to, kažu, više puta. Da je ovo Republika, a ne dio nebeske kape gdje idioti marširaju i vladaju, u utorak je mali diktator Dragan Čavić, prije Skupštine, trebao posjetiti Okružno tužilaštvo Banja Luka i tužioca Vitomira Soldata, gdje bi, da se tužilac ne boji malog diktatora, morao objasniti svoju kockarsku strast, koju je očigledno naučio od tate Radovana. Tako bi i mi saznali da li je kockarski kibicer, u ovom slučaju, poslanik DNS-a Drago Kalabić u pravu i da li se za broj 42 davalo i po sto hiljada maraka. Mislim da ne treba posebno da napominjem da kupovina poslanika predstavlja najdrastičniji vid korupcije i da bi se u svakoj imalo demokratskoj zemlji onaj koji to čini našao iza rešetaka. Kako stvari stoje, ovdje se niko ne uzbuđuje, ni tužilac, ni učesnici u rečenoj kupovini, a posebno ne oni koji su novac primili, ako su ga primili kako što neki svjedoče.

Samo dan nakon izbora predsjednika i nove vlade, već sam upoznao grupu duhovitih građana Srpske, koji se ozbiljno bave mišlju, da se izvine bivšem premijeru Srpske Gojku Kličkoviću, koga su, kako kažu, sve do pojavljivanja Pere Bukejlovića, smatrali za najgoreg i najglupljeg premijera. Kažu mi da nisu mogli vjerovati da će neko dostići Klička, a Pero je, kako rekoše, na dobrom putu da ga i nadmaši. Kad to čujem i sve ovo gledam, ponekad pomislim da smo mi u stvari ništa drugo do eksperimentalno polje jedne moćne grupe svjetskih psihologa i neuropsihijatara, koji preko svog pravnog zastupnika Pedija Ešdauna namjerno puštaju idiote u vlast kako bi ispitali njihove reakcije i ponašanja. No, ovdje se izgleda dogodio kuršlus pa je i pravni zastupnik poprimao bolest pacijenata koje nagleda. Ne znam od koga, ali najprije od Čavića, jer se sa njim najčešće viđa, što javno što tajno. A možda je i pomiješao i decove!?

Još kao mandatar, u svom ekspozeou pred Skupštinom, Bukejlović nas je naučio da se ne kaže hiljada nego iljada te da ne zna da kaže u cugu transatlantski, intervencionistički i sl. Sreća da ga niko od poslanika nije pitao šta to znači. E, sad taj, nažalost ipak naš nesretnik, pardon premijer, obećao nam je da će vratiti povjerenje u institucije, stvoriti bolje operativne uslove za saradnju sa Haškim tribunalom itd. Da li postoji neko ko mu vjeruje na ovim prostorima?

Slabo. Mislim da i on sam u to ne vjeruje. Njegov ekspoze je u stvari bio tipski formular sa više opštih mjesta u koje je Bukejlović samo dodao svoje ime i prezime ili zamjenicu ja.

E sad, ko se najviše obradovao novoj vladi i premijeru, osim njih samih?

Najviše Radovan Karadžić? Zašto? Pa opet antihaški lobi drži svu vlast. Zatim Ešdaun i Čavić, što je opet manje važno jer i ne znaju šta rade. Razlog pročitaj nekoliko rečenica iznad.

Ovo sa Radovanom, da ne mislite da pričam bez pokrića, najbolji premijer je novi ministar prosvjete Milovan Pecelj iz Pala. Njemu je za ministarsku fotelju bilo dovoljno to što je nedavno u Palama organizovao promociju romana Radovana Karadžića. Za svaki slučaj, tom prilikom, Radovanovoj supruzi dodijelio je i plaketu, da ga ministarska funkcija ne bi promašila. Ostali ministri su vjerovatno morali naučiti citate iz novog Radovanovog romana, koji iako "grandiozno" djelo, zaobiđoše, gle čuda, sve književne nagrade. Da ugođaj bude potpun, siti valjda te "potpune" riješenosti naše vlasti da sarađuje sa Hagom, neku noć, na proslavi Dana boraca u Banjoj Luci, u po recitala koga su izvodili valjda mladi studenti glume, zaječali su i stihovi: Radovane lijepo ti je ime" i "Radovane naše Radovanje".

No, ne brinite, sve će to riješiti Pero i njegova vlada. Ha, ha, ha, ha haaaa...