Piše: Dragan Risojević

Ko nas tjera u bankrot?

Međunarodna zajednica lansirala je ovih dana upozorenje o neodrživo visokim troškovima administracije u Bosni i Hercegovini, koji po procjenama međunarodnih zvaničnika, pojedu 64 odsto onoga što zajedno zarade svi građani BiH.

Zbog toga, najavljeno je formiranje “Radne grupe za fiskalnu održivost”, koja bi trebala da pripremi prijedloge za rješavanje problema troškova u javnoj upravi. Ako se nešto ne promijeni, tvrde, BiH bi do kraja godine mogla bankrotirati pristinuta ogromnim troškovima.

[ta je, međutim, njihov cilj? Da li je kuknjava nad troškovima javne uprave podstaknuta stvarnom brigom za održivost ekonomije ove države, ili se iza ovih stavova, podrobnijom analizom, mogu razlučiti i neki drugi ciljevi?

Istina se uvijek može reći na različite načine i oni to dobro znaju. Ali da razlučimo, glavni argument zagovarača smanjenja uprave su u visokim troškovima uprave. Brojke su na njihovoj strani: ti troškovi su veći nego što je to slučaj u evropskim demokratijama gdje se, u prosjeku, godišnje potroši oko 40 odsto bruto društvenog proizvoda na administraciju, dok u isto vrijeme kod nas na te iste usluge odlazi 64 odsto.

Intrigantno je, međutim, šta se želi postići ovim upozorenjem, ali i zašto se odmah u startu na glas ne identifikuju oni koji su zaslužni za tako visoku potrošnju, iako o tome imaju vrlo precizne podatke. Vrlo važne činjenice o tome ko najviše troši nisu, međutim, zgodne za javnu upotrebu, gledano iz njihove perspektive, jer bi mogle pokazati neke stvari koje im se ne bi mnogo svidjele. Tu bi se na prvom mjestu pokazala visoka potrošnja državnih institucija (337 miliona u ovoj godini), ceh zbog potrošnje uzrokovane komplikovanim uređenjem Federacije BiH, pa Brčko distrikta, kao starog mezimčeta međunarodne zajednice...

Ukoliko se žele smanjiti troškovi, mora se, prije svega, analizirati od čega nastaju. Ko je, dakle, problem? Republika Srpska, Federacija, država, možda? Da li je problem broj službenika, njihove plate, ili možda sama brojnost institucija?

Ako je vjerovati Evropskoj inicijativi za stabilnost (ESI), uticajnoj nevladinoj organizaciji iz Berlina, koja se bavila ovim pitanjem, u ovoj priči ima mnogo mitova, a malo istine. Baratajući s podacima iz 2003. godine, oni su, naime, izračunali kako BiH trenutno ima oko 187.000 službenika u javnim službama. Poredeći sa brojem stanovnika, oni su došli do zaključka kako to ni u kojem slučaju nije previše, jer oko pet odsto stanovništva radi za državu, što je, recimo, manje nego što je to slučaj u Češkoj, članici EU.

To, dakle, ne bi trebao biti problem. Plate su već druga stvar, ali o tome se malo stvari uglas govori. Poznato je, naime, da su najmanje plate u upravi RS, slijede ih prilično veće u FBiH, gdje je, uostalom, službenika mnogo više, zbog komplikovanog uređenja, dok su na rang-listi najplaćenijih državne institucije i pravosuđe.

Brojnost institucija, treća je, mnogo “političnija” stvar. Teško da se o tome mogla izjašnjavati “Radna grupa za fiskalnu održivost”, koja radi na prijedlozima za poboljšanje stanja u javnoj upravi. Mada, u ovoj državi ništa ne treba isključiti.