Piše: Sead Fetahagić

Žito u kukolju

Kako god je pripadnike iste nacije pogrešno podvesti pod jedan imenitelj, tako je isto i pripadnike jednog zanata, jedne profesije pogrešno ocjenjivati jednoznačno. Mnogo puta sam čuo od takozvanih običnih ljudi da su pisci veoma humani, a zapravo moje kolege su često daleko od toga. Oni koji nam pomažu u našim bolestima, ljekari, po svojoj profesiji trebalo bi da budu svi do jednoga dobročinitelji i nimalo uobraženi, a znamo da nije tako. Koliko sam puta u ovom našem vremenu čuo da su naši političari svi isti, da je to soj kojem ne treba vjerovati, koji su pohlepni, sami sebi dovoljni, koji su se potpuno odnarodovali.

Za političare pa da je gotovo tako. Zaista su im na kraj srca ljudi koji su ih izabrali da im omoguće bolji život; samo misle o svom položaju, a najdraže bi im bilo da je ležeći. Najveći dio svog angažovanja provedu smišljajući i određujući kako da se u hijerarhiji popnu više, kako da sebi namaknu veće privilegije. Puno vremena naši političari provedu uređujući pravilnicima i zakonima svoja statusna pitanja, a to što ljudi bez posla gladuju, a sa poslom životare, što penzioneri s razlogom kukumaču, naši političari se skanjuju da išta učine. Jedino ih štrajkovi natjeraju da malo mrdnu, a i na te ulične događaje su oguglali.

Ta mnogodnevna gungula oko izbora nove Vlade u RS, na čelu s Perom Bukejlovićem, samo pokazuje tragiku našeg stanja. Toliko je energije i vremena potrošeno da bi se iz šešira izvukli ministri, toliko dogovora, natezanja, toliko laži, toliko pljuvanja u medijima, a da na kraju svi znaju da od tih zasjedanja novih ljudi u stare fotelje neće biti nikakve fajde. Samo su neko vrijeme bili ukočili izdavanje nekih papira, a eto, sada će, bogu hvala, s Perom na čelu krenuti bolje! Malo morgen!

Gledao sam i slušao zasjedanje Skupštine RS. Ništa neobično, jedni se prepucavaju sa drugima, a rezultat je da će i dalje jedni harčiti, a drugi podjebavati. Međutim, upao mi je u oči taj Tarik Sadović, kao primjer poslanika koji licemjerno podvaljuje, koji povlači nacionalni interes Bošnjaka zbog dnevnog reda! Pa ima li ta Stranka demokratske akcije u svojim redovima ljude koji neće nešto petljati o Poslovniku samo da bi mutili, samo da bi podmetali nogu? Izgleda da nema, jer ako im je Sadović zvijezda, onda članove SDA neće obasjati ni mjesec, jer sa takvim primitiviznom neće ni u Tunguziju, a da se ne govori o Evropi!

Paradigma takvog neiskrenog govora u Skupštini RS nije samo Sadović. Kao što i u Skupštini FBiH nije samo Mirnes Ajanović usađivao primjer bahatosti, neznanja i primitivizma. Pa onda postavljam ono pitanje s početka: jesu li zaista svi političari isti? Svi halapljivi, svi ograničeni? Odgovoriću sam sebi: nisu. A kao dokaz pomenuću svoje simpatije. Možda baš nije dobar dokaz da su dobri političari moje simpatije, jer moja subjektivnost nije pravo mjerilo.

Sad svejedno, pošto mi je mnogo više stalo do socijalnog statusa čovjeka, nego nacionalnog, slijedom takvog mog opredjeljenja. Logično je da sam na strani socijaldemokrata. Davno me je zaboljela glava od nacionalističkih priča o ugroženosti čovjeka kao nacionalnog bića, a da zanemaruju njegov položaj kao društvenog bića i socijalne jedinke. Zato sam u principu za one koji su u ovoj našoj sredini za multinacionalno društvo u čijem je centru socijalna pravda. I na toj strani, socijaldemokratskoj, upoznao sam mnogo više pravih, dobrih bojovnika za čovjekov dignitet, nego što ima nesposobnih, karijerista.

A velika je šteta što stanovništvo ne prepoznaje šta mu je u interesu. Poznati hrvatski filozof Milan Kangrga kaže: “I životinje su pametnije od Hrvata, jer one znaju svoj interes. Hrvati ga ne znaju, pa na izborima glasaju uvijek upravo i jedino za one koji su ih opljačkali i uništili im živote”. To se isto odnosi i na ove ovdje naše narode. Maloumno ne znaju gdje im je interes.

Da ne bi ispalo da samo kod socijaldemokrata ima pravih ljudi, poštenih, zaista spremnih da učine nešto za drugoga, pomenuću jednoga iz druge partije, za kojeg bih do lakata glasao na svakim izborima. Taj političar, [ahbaz Džihanović, nije više ni u jednoj partiji, jer je napustio Stranku za BiH, zgađen unutarstranačkim laktanjem, kadrovskom kombinatorikom kao jedinom političkom opcijom. Prije nekoliko dana Džihanović je pismeno predložio ukidanje svoje funkcije, potpredsjednika Federacije BiH, kao i predsjednika i drugog potpredsjednika. Dobro zna ovaj pošteni političar da njegova funkcija nema nikakvo smisla. Predlaže i ukidanje nekih federalnih ministarstava i većinu od 238 federalnih institucija, koji svi skupa pojedoše polovinu budžetskog novca.

Vidjećemo, ali sam uvjeren da se na ovaj Džihanovićev prijedlog, između ostalog, i da ukine samog sebe, neće ni osvrnuti ovi čuvari nacionalnog interesa. Pa ni Pedi Ešdaun, koji se kao brine da država bude jeftinija. Tako vam je o dobrim političarima, za koje ni narod ne glasa.