Datuma: 20.02.2006
Piše: Senad Slatina
(Autor je direktor Regionalnog ureda Centra za europske integracijske strategije - CEIS).

BiH i budućnost Kosova

U Beču su juče počeli pregovori o statusu Kosova čiji bi finalni ishod mogao imati dugoročne posljedice na političke i sigurnosne procese na cijelom Balkanu, a naročito u Bosni i Hercegovini.

Budimo otvoreni, iz izjava predstavnika velikih sila koje stoje iza ovih razgovora, jasno je da je ključna stvar već definirana, tj. da će Kosovo prije ili kasnije biti nezavisno, te da je predmet pregovora isključivo status srpske manjine koja će tamo ostati živjeti.

Koje se posljedice takvog razvoja događaja u kratkom ili dužem roku mogu očekivati u regionu i BiH?

U kratkom roku, otvorene najave buduće nezavisnosti Kosova zasigurno će osnažiti Srpsku radikalnu stranku (SRS) Srbije, koja je već najavila kako nikada neće prihvatiti međunarodno priznanje nezavisnosti Kosova i kako će pokrajinu u takvom slučaju smatrati okupiranim područjem Srbije.

Najmoćnija politička partija ovim najavljuje srbijansko napuštanje procesa euroatlantskih integracija i povratak politici prošlosti, odnosno manipulacijama usko definiranim srpskim nacionalnim interesima. U takvim okolnostima, sve opcije postaju otvorene. Valja napomenuti da su prvaci SRS-a Srbije oduvijek bili najglasniji zagovornici teze da u slučaju nezavisnosti Kosova Srbija treba da bude kompenzirana dijelom teritorija BiH.

Čini se da međunarodna zajednica, kao ni slabe državne institucije u BiH, ovim otvorenim prijetnjama ne pridaju preveliki značaj. Vjeruje se, naime, da su prijetnje aneksijom dijela teritorija u BiH tek dio srbijanske političke retorike sračunate na izazivanje straha od moguće nezavisnosti Kosova. Niko ne vjeruje da bi se Srbija mogla odvažiti na još jednu agresiju na teritorij međunarodno priznate BiH. Ovo primarno stoga što kao garant Dejtonskog sporazuma, a unutar njega i teritorijalnog integriteta BiH, stoje SAD kao najmoćnija vojna sila svijeta.

U ovim argumentima ima dosta utemeljenja i vjerovatno je većina srbijanskih prijetnji BiH tek isprazna retorika. Ipak, niko sa sigurnošću ne može predvidjeti da li bi novo nasilje na Kosovu moglo tu retoriku osnažiti do nivoa kada ona postaje realnom političkom, a u krajnjem, i vojnom opasnošću za BiH.

Od suštinske važnosti za BiH nisu moguće odluke Beograda, već primarno političke inklinacije koje će se u vezi s ovim razvijati među Srbima u BiH, odnosno u Republici Srpskoj (RS).

Upadljivo je da politički prvaci RS nastoje izbjeći direktne odgovore na pitanja o mogućim reperkusijama kosovske nezavisnosti na prilike u BiH. Dok se u Sarajevu tvrdoglavo odbacuje bilo kakva veza između dvije stvari, u Banjoj Luci se uglavnom operira maglovitim formulacijama ili upozorava da bi nezavisnost mogla biti opasan presedan.

Politički lideri Srba u BiH su pred, za njih, vjerovatno teškim, ali u osnovi jednostavnim izborom: povesti se za retorikom i orijentacijom radikala u Srbiji ili se bezrezervno posvetiti BiH i njenoj europskoj budućnosti.

Prije ovog izbora valjalo bi napraviti poštenu računicu koliko je dobroga srpskom čovjeku u posljednjih 20 godina donijela politika koju danas zagovaraju radikali Srbije.

S druge strane, valja i objektivno razmotriti sve strahove što ih bosanski Srbi imaju u vezi s reformskim procesima u postdejtonskoj, ali proeuropskoj BiH.

I valja donijeti odluku. S ove strane rijeke.