Nezavisne novine

Pie: Slavo Kuki

Bratski u devedesete

Kako se ne prisjetiti poetka devedesetih, pa ako hoete i koje godine prije toga. Poelo je, sjeate se, vatrenim govorima druga Slobe i "dogaanjima naroda". A onda je eksplozija nacionalne samosvijesti zahvatala i ostale. Grmjelo je, nema gdje nije. I time je, dakako, dano zeleno svjetlo za narodne voe.

Da za stol sjednu i da se dogovore. Bivu jugoslavensku estorku svakih se je dvadesetak dana moglo vidjeti na drugom mjestu. I uvijek, dakako, u drugoj republici tada jo uvijek zajednike drave. A narod je svaki taj susret iekivao sa strahom. to e se dogoditi, hoe li se ve jednom dogovoriti? I poslije svakog novog susreta igrao je ulogu kolektivnog psihologa. Analizirajui, primjerice, svaki pokret, pogled, gestu svakog od nacionalnih junaina ponaosob i svih zajedno. Izgleda da e se konano pomiriti, reagirala bi isprepadana raja poslije svakog novog sastajanja. Eno, Slobo i Franjo su se smijali i jedan drugom su neto stalno na uho aptali. Biti e dobro.

No, nije. U konanici, raja je nadrljala. Rezultat meusobnog vodanja od Vardara pa do Triglava i dogovaranja nacionalnih predvodnika bio je rat. I to, kakvog Evropa zapamtila nije od Drugog svjetskog. Rat koji je za sobom ostavljao pusto. I ljudsku i materijalnu. Mjesto tragedija nije bila samo Srebrenica. Sve ovo skupa djelovalo je na jednu veliku Srebrenicu.

Kolovoe zla, zapravo dio njih, danas za sve to polau i raune. Pred Hakim tribunalom, dakako. A dio ih se za to tek sprema. U Hag e ovih dana i jo dvojica, i to onih najisturenijih, vojnih elnika - Gvero i Deli.

Hoe li se, meutim, u trag ui i najtraenijima - Karadiu i Mladiu? U vezi s tim sam uvijek bio optimista. Vie, meutim, barem ne u mjeri u kojoj sam bio, nisam. Jer, pa ma to kome to znailo, danas je na politikoj sceni nae zemlje sve vie elemenata onog to se sresti moglo i poetkom devedesetih.

Prije koji dan sam, primjerice, zahvaljujui TV kamerama, bio u prilici gledati orgijanje Ravnogorskog etnikog pokreta na Manjai. I prizore od kojih se ledi krv u ilama. Snijeg, u koloni masa bradatih spodoba, pjesme o ia Drai, pozivi na svesrpsko okupljanje i na novo klanje. Razlika u odnosu na devedesete je tek u dva detalja. Pred kamere, prvo, sada izii mogu samo obrijani i sreeni. S druge strane, etnikom se pokretu, za razliku od prije petnaestak godina, zamislite molim vas, pripisuje ak i antifaizam. A to je, dakako, jedan od pouzdanijih znakova kako ove spodobe i ne djeluju bez ikakva razumijevanja vlasti i na svoju ruku. Jer, o antifaizmu etnika govore i vlasti. A da razumijevanja nema pitanje je bi li orgijanje na Manjai bilo i odrano. Jer, vlast ima instrumente i da ga onemogui. Ovako, ona ga je protumaila kao pravo na okupljanje. A ono je, dakako, jedno od osnovnih demokratskih prava.

Duh devedesetih, meutim, institucije vlasti reafirmiraju i na najizravniji nain. Odlukama, primjerice, koje donose same. U prilog tome, uostalom, govori i sve ono to se dogaa u kadrovskom popunjavanju Obavjetajno-sigurnosne agencije. Slube, dakle, na elu koje je provjereni SDA kadar. I koja bi, toboe, trebala biti u funkciji zatite sigurnosti i ustavnog poretka nae zemlje. Ima li, meutim, ona izgleda da to i postane? Po onome to znam - teko. Iz nje je, recimo, do sada otputeno tristotinak, ako ne i vie, profesionalaca. Uz, dakako, razliita objanjenja - od onog kako nemaju potrebnu strunu spremu, do onoga da nisu odani slubi. Iako, svima je jasno da je po srijedi problem to su profesionalci. A to, onda, znai da nisu odani nijednoj od tri danas vladajue nacionalistike bulumente.

A tko dolazi na njihovo mjesto? Odgovorne su funkcije, ako je medijima vjerovati, zagarantirane i polaznicima kampa na Pogorelici. Onog istog, zbog kojeg je, prije nepune tri godine, podnesena kaznena prijava protiv nekadanjih visokih dunosnika MUP-a, odnosno AID-a. I to zbog sumnje da je u pogorelikom kampu provoena obuka za teroristike akcije. Uostalom, da se o tome radi poetkom 1996. godine je potvrdio i ameriki general Leighton Smith. Ne treba, rekao je tada, biti genije pa shvatiti kako smo ovdje pronali neto to je oita teroristika obuka, niti se moe porei da se ova teroristika obuka odvijala u direktnoj suradnji s ljudima iz Vlade. A vojnici IFOR-a u isto su vrijeme, za zapadne medije, dakako, otkrili i detalje o pronaenim sredstvima, opremi, oruju i vjebama, od kojih su posebice apostrofirali onu o otmici srpskog oficira za vezu iz sjedita IFOR-a.

Na koncu, na politikoj smo sceni, kao i poetkom devedesetih, dobili putovanja i "veleumne" razgovore nacionalnih lidera. Prvi se, poznato je, ve dogodio. U Neumu. A organizirao ga je, kako i prilii, organiziranju kojekakvih sijela najviniji. Organizator i mostarske konferencije o investiranju. One iste u koju je utroeno preko pet miliona KM. I koja e upamena ostati tek po pogibiji makedonskog predsjednika. I po niemu vie. Osim, dodue, da je iskoritena kako bi se "piljivih" milion maraka investiralo i u prostore ovieva mostarskoga sajma.

to se, meutim, dogodilo u Neumu. Izuzmu li se tri sitnice - nita. Neum je, prije svega, iskoriten kao forma anuliranja ranije podnijetih ostavki na ministarske pozicije. Ali, vanije od toga je da se dogodilo elementarno nepotivanje institucija sistema. Jer, kako drugaije nazvati injenicu da se upravljanje dravom s parlamenta prebacuje na neformalne skupove. I da se na njima, to je jo poraznije, daju zadaci, to im je uraditi, institucijama izvrne vlasti. Kao to je na neformalnom neumskom sijelu zadatak izdiktiran Vijeu ministara.

No, najvie me brine spoznaja da je zakazano i novo sijelo. Budui je prvo organizirala HDZ, dakle Hrvati, obvezu za drugi preuzela je SDS, po neumskim sjeldijama - Srbi. A onda bi, po logici stvari, trei upriliiti trebala SDA, u tumaenju nacionalnih voa - Bonjaci. Ba kao i ranih devedesetih. Ideologije su potpuno iste. Promijenili su se samo akteri. Vie to nisu Tuman, Miloevi i Izetbegovi. Na njihovo su mjesto u Neumu zasjeli ovi, Paravac - ili avi, to jo nije jasno - i Tihi. Kakav e nastavak svega toga biti ostaje da se vidi. to se mene tie, ne sluti na dobro.

Stav
07. 10. 2006.

• Piše: Zorica Kusmuk
Direktor neće iz fotelje

• Piše: Kristijan Švarc-Šiling
Izbori kada nacionalizam postade građanski
06. 10. 2006.

• Piše: Mirjana Kusmuk
Nisu svi isti

• Piše: Kristijan Švarc-Šiling
Vrijeme je da krenemo naprijed
• Piše: Goran Petrović
Intervjui
05. 10. 2006.

• Piše: Mirza Čubro
Glasali ste

• Piše: Pero Simić
Sposobnost ispred lojalnosti
04. 10. 2006.

• Piše: Dragan Risojević
Debakl malih stranaka

• Piše: Denis Kuljiš
Izbori u Bosni
03. 10. 2006.

• Piše: Predrag Klincov
Promjene

• Piše: Zoran Ostojić
Istorijska šansa postala istorijska odgovornost SNSD-a
• Piše: Žarko Korać
Demokratija i vlast
02. 10. 2006.

• Piše: Sandra Gojković
Izbori

• Piše: Sead Fetahagić
Mučenje građana

Arhiva
| Događaji | U fokusu | Kolumne | Društvo | Ekonomija | Crna hronika | Sport | Region | Svijet | Kultura
| Banja Luka | Sarajevo | Mozaik | Estrada | Nedjeljne | Auto | InfoNet | Linkovi | Impresum | Naslovna | Webmaster | Nes radio
Internet tim Nezavisnih novina 2001