|
| Pie: Gradimir Gojer Aktuelnost Ucinih porukaOvih se dana u Sarajevu uveliko priprema obiljeavanje 50 godina postojanja i plodnog umjetnikog djelovanja Kamernog teatra 55. Taj jedinstveni teatar kod nas, kojem je, po svim objektivnim mjerilima, pripala avangardna funkcija u pozicioniranju teatarskog iskaza u BiH nastao je prvih martovskih dana 1955. godine. Direktan poticaj za nastanak jednog ovakvog djela umjetnike profilacija, za koji e se, kasnije, pokazati da ima bitan drutveni i politiki konotativ u vremenima svojih nastajanja, ali i poslije, bio je naum njegovog tvorca Jurislava - Uce Korenia, da osnuje drugaiji, bitno drugaiji teatar od onoga koji je do tada jedini postojao u Sarajevu, ali kao oblik i u BiH - Narodno pozorite. Tada je Jurislav Koreni napisao proroki tekst: Da li postoji potreba osnivanja jo jednog pozorita, koji je objavilo tadanje "Osloboenje". Niti jednu rije ovoga teksta ne bi trebalo promijeniti danas, kada se pogleda naa teatarska i kulturne klima... Citirat u jednu misao ovoga teksta: ... Kazat e: Pa jedan e ubiti drugoga! U to ne vjerujem. A i da ubije? Kakva teta? Rijeit emo pitanje: jesmo li narodno ili puko pozorite? Meutim, ponavljam, opasnost ne postoji. Obje grane ve stoljeima nesmetano ive jedna kraj druge, bitno je samo to da svaku vrstu umjetnosti treba da privedemo na pravilan put dananjice. Ovaj Koreniev tekst sam citirao iz samo jednog razloga, da pokaem sa kakvom irinom je jedan vizionar prije pola stoljea vidio ono to mnogi od nas ne vidi danas. Koreni se nije bojao drugog, drugaijeg, nije se bojao razliitog. Oznaavajui jedan oblik teatra pukim nadjevkom Koreni je govorio o ozbiljnosti cvjetanja svih cvjetova. Na taj nain on je trasirao put jednoga teatra koji e najprije nositi ime Malo pozorite, da bi u jednom trenutku svoga razvoja poelo djelovati pod imenom kakvo nosi i danas u trenucima svoje pune afirmacije i zrelosti - Kamerni teatar 55. U Korenievom naumu da se bavi drugim i drugaijim, a posebno u svjetlu njegovog programskog teksta objavljenog uz osnivanje Kamernog teatra 55, vide se barem tri politiki relevantne, a iz umjetnosti iznjedrene poruke: Prvo, ne treba nita fetiizirati, niti u umjetnosti, niti u politici... Drugo, treba insistirati na razlikama kao bogatstvu, a ne na razlikama kao krajnostima za cijepanje i unitavanje bilo koje jednosti... Tree: Koreni osnivanje novog teatra fundira u konkretno vrijeme ozbiljnih, drutvenih zaokreta i tranzicijskih procesa... Kao tada, u vremenima tranzicije od soc realistike literature, kontaminirane politikom, tako i sada dolazi do tranzicijskog procesa i u stvaralatvu, kao i u politici, prema posve novim formama, bila je moderna, bila je postmoderna, dolaze novi trendovi... Trend politikog logiciranja je drugaiji, trend artistikog logiciranja je drugaiji... Zato znaaj Ucinih poruka i u trenutku obiljeavanja 50. obljetnice Kamernog teatra 55 ima snagu ovovremenog fakta... Ono to smo nekada smatrali prorotvom, navjeem drugog i drugaijeg vremena, danas postaje suta injenica... Jednostavno: pitanje kretanja u drutvu, pa posljedino i u umjetnosti, ili obrnuto, nije vie pitanje jednog doba, to je pitanje mudrosti voenja odreenog procesa koji u svom ishoditu tendiraju promjenu. I danas je vrijeme za drugo i drugaije, jer generacije mladih ljudi, kolovanih na kompjutorskom slogu i u eri web saitova ne trpe teror nametnutih i isprobanih rjeenja... Nisam ubijeen da e ovaj kolumnistiki zapis proitati ijedan politiar u ovoj naoj zemlji...??? Ali sam siguran da ovaj tekst nema tek i samo kulturnu namjenu. On ima namjeru da progovara o potrebama promjena, o drugosti, kao mogunosti provjere svakog pojedinanog opusa, u vremenima u kojima okotala stanja vode u orsokak i bezizlaz. Poznata je, pa ve i otrcana fraza da su umjetnost i teatar ogledalo svoga vremena... Ako je tomu ve tako, a potvrdilo se to kroz povijest, zato onda ne posluati poruku Jurislava Korenia, koja dolazi iz davnih vremena, ali je toliko tana da ne ostavlja niti jedne dileme, da ne ostavlja niti jedne mogunosti da se s njom polemizira na bilo kakav nain... Koreniev tekst, koji e izii u monografskoj cjelini Prvih pedeset ljeta trebalo bi dijeliti kao naputak ne samo naim kulturnim djelatnicima, ve poglavito, politiarima... Onim ljudima koji ive duboko ukorijenjeni u vjerovanje da drugo, drugaije, drugost, kao takva, jednostavno ne trebaju ovoj zemlji. Njima istina nita ne treba. Jer, za promjenu, kako je oni shvataju, dovoljno je ne dolaziti na posao mjesecima, dovoljno je ignorirati svoju funkciju, da bi se neinjenjem zapravo inio kaos! Borei se protiv umalosti i primitivizma nae sredine Uco je Koreni zacrtavao neke nove modele ponaanja, inzistirao na drugaijem poimanju svijeta oko nas... U situaciji u kojoj naa politika, ili nae politike, ne vole nikakvu promjenu, odnosno za promjenu im doe nerad, jednostavno je zakljuiti kako Koreniev naputak treba izvui na svjetlo dananjice... Siguran sam prihvatit e ga, prije svega najmlaa generacija. Njoj on najbolje konvenira! Prihvatit e ga i obini mali ovjek... to bi drugo i mogli ljudi u ovoj situaciji oaja, bezizlaza i besperspektivnosti, nego birati drugo i drugaije. Kao to Koreni kae da jedno nee pojesti drugo, a i da pojede kakva je to teta, tako i u ovoj situaciji naih bezizlaza treba se vraati na poruke mudrih ljudi. Jurislava-Uce Korenia na primjer... Zato predlaem da u svim parlamentima umnoe i proue zastupnici vrli, a ne bi loe bilo i u Vijeu ministara, Koreniev tekst o potrebi drugog pozorita... Ono u kojem danas igraju nai politiari dio je ve ropotarnice zaborava i podsjea me na lou iz mapetovske tvornice smijeha... estitajui Kamernom teatru 55. roendan i punu tvoraku zrelost - 50 ljeta (prvih!) ne sjeam se Korenievog teksta radi teatra! Teatar e se ve nekako snai. inim to radi tisua obespravljenih i ponienih radnika ove zemlje, mladih koji ekaju pred ambasadama i veleposlanstvima... Jer, promjena je sveta stvar! Svugdje, pa i kod nas! |
|
|
|
|
Internet tim Nezavisnih novina 2001 |