Piše: Mirza Čubro

Praznici bez države

Dan nezavisnosti BiH 1. mart obilježava manje od polovine građana BiH. Ovaj praznik obilježava i jedna trećina političara, bošnjačka trećina. Predstavnici srpskog i hrvatskog naroda jučer su došli na svoja radna mjesta. Za njih je prvi mart obični radni dan.

Došli su na posao, popili kafu, malo čitali novine, glumili da rade, pa opet popili kafu, otišli na pauzu za ručak, malo kao radili i otišli kući. Kao i svaki drugi dan.

Bošnjaci, njihove radne kolege, tog dana su duže odspavali. Neki otišili na izletišta, drugi očistili stan. Slušali su program radija i voditelje kako kukaju da niko ne želi obilježiti Dan nezavisnosti.

To je probudilo gorčinu u njima. Sjetili su se prvog martovskog dana 1992. godine. Tog su dana, prije 13 godina, izašli na referendum i dali svoj glas za nezavisnu i suverenu BiH.

Pripadnici srpskog naroda nisu izašli na ovaj referendum i nikad nisu priznali njegove rezultate. Danas ne priznaju ni Dan nezavisnosti.

Današnja BiH nije po mjeri niti jednog naroda. Simbole ove države niko ne prihvata kao svoje. Tačnije, ako ih jedan dio građana prihvata, drugi ne prihvataju.

Većina političara u BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost, o Danu nezavisnosti govori kroz prizmu donošenja zakona koji bi nabrojao državne i vjerske praznike. Pokušavaju nas uvjeriti kako će to riješiti sve probleme.

Svaka vlast, pa i aktuelna u BiH, može donijeti bilo kakav zakon i građanima nametnuti obavezu da nekoliko dana u godini ne rade jer je to praktično obilježavanje određenog državnog praznika. Ali, ostat će problem koliko će građana ove zemlje te praznike prihvatiti kao svoje.

Dan nezavisnosti BiH trebao bi biti praznik koji će svi građani prihvatiti kao rođendan njihove domovine. Koliko danas građana BiH osjećaju kao svoju domovinu. Vrlo malo. Jer, BiH nije država građana, ona je država Bošnjaka, Srba i Hrvata. Ako su temelji države postavljeni samo na tri naroda, kako onda očekivati da imamo uređenu građansku domovinu svih njenih naroda. Obilježavanje praznika u normalnoj uređenoj državi nije problem. Jer, u tim i takvim državama građani su na prvom mjestu. Praznici koje obilježavaju predstavaljaju zajedničku dodirnu tačku svih građana. U BiH praznici dijele njene narode. Jučer je za jedne bio Dan nezavisnosti, za druge običan radni dan.

Upravo je to klima koja najbolje odgovara korumpiranim političarima koji će iz svega, pa i iz priče o Danu nezavisnosti, izvući korist. Građani sigurno neće. Oni će, deplasiranim pričama o ugroženosti jednog od naroda, biti snažna mašinerija potpore bogaćenju političara ma gdje živjeli i pred kojim grbom i zastavom se zaklinjali na vjernost i poštenje.

Koliko god dugo budu mogli, političari će od svega pa i državnih praznika praviti cirkus. Jer, praznici koje prihvataju svi građani jedne zemlje obilježavaju se dostojanstveno. Političari u BiH od svega su napravili cirkus koji nikako da ode.