Piše: Nataša Krsman

Selo na čelo

Predstavnici Udruženja poljoprivrednika u BiH tačno znaju koliko su puta održali proteste, ali vjerovatno ni sami ne znaju koliko su ih puta otkazali. Ne znaju ni koliko puta ih je koje udruženje podržalo, a koliko puta okrenulo leđa.

Kako se stvari odvijaju uskoro neće znati ni šta traže. Uvijek je osnovni zahtjev poljoprivrednih udruženja zaštita domaće proizvodnje. Međutim, teško da više iko ima jasnu sliku o tome šta je domaća proizvodnja, kako se razvija, kako se štiti i čemu služi.

Za udruženja poljoprivrednika to nekako nije ni čudno, iako je među njima više inženjera nego seljaka, stočara, voćara i onih koji žive od poljoprivrede.

Tako bar izgleda dok slušamo zahtjeve poljoprivrednih udruženja. Svi su puni priče o kvotama, debalansu, suficitu pa je teško povjerovati da se ne radi o ekonomskom forumu. Ovo čime se bave poljoprivredna udruženja posao je Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH i entitetskih ministarstava poljoprivrede.

Nedavni razgovori između delegacija BiH i Srbije i Crne Gore i Hrvatske na temu Ugovora o slobodnoj trgovini pokazali su svu našu nemoć u zaštiti domaće proizvodnje. Čak i ako zanemarimo javni sukob predstavnika poljoprivrednih proizvođača Damira Leke i pomoćnika ministra za spoljnu trgovinu BiH Dragiše Mekića, razgovori sa predstavnicima susjednih zemalja bili su osuđeni na propast.

U Savjetu ministara BiH i njihovom resornom ministarstvu rade samo na problemima koje im djelimično prezentuju predstavnici udruženja. Niko od njih ne zna da je ove godine uvezeno 80.000 tona krompira, a da se domaćim krompirom, u nedostatku kupaca, hrane svinje.

Ovu informaciju baca im kao rukavicu u lice Ranko Bakić, predsjednik Udruženja poljoprivrednika u BiH i potpredsjednik stranke na čijem je čelu Mladen Ivanković Lijanović, suvlasnik najveće mesoprerađivačke firme u BiH.

I dok i sam Bakić podsjeća na prekomjeran uvoz ovog povrća, dio delegacije BiH zahtijeva na pregovorima da se carine uvedu samo na četiri stavke mesa i mesnih prerađevina, te na dvije za mlijeko i mliječne proizvode.

A taj dio delegacije na sastanku sa SCG bio je specijalni izaslanik Savjeta ministara BiH Damir Leko, a na sastanku sa Hrvatskom savjetnik predsjedavajućeg Savjeta ministara za spoljnu trgovinu Damir Leko. Jedan sastanak održan je u ponedjeljak, drugi u utorak, a Leko je promijenio dvije funkcije, jedina konstanta bila je njegovo direktorsko mjesto u kompaniji "Lijanovići". Niko u kabinetu Adnana Terzića, kojeg savjetuje menadžment Lijanovića, nema logičan odgovor na ova ad hoc ili "k'o fol" imenovanja.

Oni jednostavno nisu imali izbora, jer je Leko imao bolje podatke o spoljnoj trgovini i robnoj razmjeni sa ove dvije susjedne zemlje, nego što ih ima Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Skupe Spoljnotrgovinske komore BiH niko se nije sjetio.

Zato su poljoprivredna udruženja u pravu kada traže ostavke, ali neka krenu od samog vrha. Predsjedavajući Terzić, čiji se ministar nikada ne oglasi o ovom pitanju, već u vatru gura službenike, treba da smijeni takvog ministra ili samog sebe. Moguće je, doduše, da je ministar Dragan Doko smijenjen, jer nikada ne sastanči sa poljoprivrednicima, već to za njega radi njegov šef.

Izgleda da će u BiH jedini zaštićen domaći proizvod biti grožđe sazrelo na vrbi.