| Piše: Josip Blažević
Funkcionisanje pravne države
Optužnice koje je Posebni odjel Tužiteljstva BiH podigao protiv hrvatskog člana Predsjedništva BiH Dragana Čovića, predsjednika Ustavnog suda BiH Mate Tadića, braće Lijanović i još dvoje osumnjičenika za privredni kriminal i korupciju, ne treba predstavljati ništa spektakularno, niti, kako se već želi javnosti predstaviti, kao kakvu zaplotnjačku igru izrežiranu u kuhinjama "međunarodne zajednice" ili, pak, virtualnih "uvoznih lobija".
Ako postoji osnovana sumnja za neko nedjelo, uz to potkrijepljena izjavama zaštićenog svjedoka, i - kako se tvrdi u novinarskim krugovima - dokumentacijom i snimljenim razgovorima, onda je normalan i logičan slijed da tužiteljstvo podnese sudu optužnicu na potvrđivanje, bez obzira o kome se radi. A na osumnjičenicima je da se obrane ili ne.
Sam čin podizanja optužnice, dakle, nikoga unaprijed ne proglašava krivim, kao što to Lijanovići tvrde. Ali, i to treba smjestiti u odgovarajuće okvire: poslije početnoga šoka, posegnuli su za šablonskim pokušajem pridobivanja javnosti na svoju stranu.
Tvrdnjom kako je riječ o montiranom, političkom ili gospodarskom procesu, pokušava se ublažiti prvotni efekt podizanja optužnice, koji je uvijek negativan za osumnjičene. Slično je pokušao i Dragan Čović, još dok su optužnice bile tek u formi medijskih nagađanja.
Dakle, ovdje nije riječ ni o kakvom montiranom procesu, koliko god se javnost ježila na pojam "zaštićeni svjedok" (zbog nekoliko zloupotreba forme "zaštićeni svjedok" u bh. sudstvu, uopće ne čudi da je tako loša percepcija bh. javnosti prema tom terminu), već je ovo isključivo put funkcioniranja pravne države, koji počinje od sumnje, ide preko sakupljanja dokaza, podizanja optužnice, procesa, do sudske odluke je li netko kriv ili ne.
Bosna i Hercegovina će postati istinska pravna država, ako se prema svima bude ponašala po jednakim principima. Svako tko se bavi(o) kriminalnim aktivnostima, a to mu se dokaže, treba odgovarati. |
