Piše: Mirza Čubro

Nove marionete OHR-a

Visoki predstavnik za BiH Pedi Ešdaun odlučio je rehabilitirati političare, odnosno vladine dužnosnike na svim nivoima, koje je u proteklih pet godina smijenio i zabranio im obnašanje javnih dužnosti.

Komentirajući ovakav svoj potez, Ešdaun je rekao da nije bilo pritisaka i da je odluku donio kako bi poslao poruku, prije svega međunarodnoj zajednici, da su institucije BiH jake i demokratične. Bitno je to, kazao je posljednji visoki predstavnik u BiH, posebno u svjetlu nadolazećih pregovora o Ugovoru o pridruživanju i stabilizaciji BiH Evropskoj uniji.

Ešdaun tvrdi, dakle, da su institucije BiH dovoljno jake, demokratične i da ih, čak, povratak onih što su opstruirali Dejtonski mirovni sporazum ne može ugroziti. Vjerovatno je u pravu jer teško je zamisliti da, na primjer, Nikola Poplašen može ugroziti bilo koga, a kamoli neku od institucija RS. Neće mu to dozvoliti SDS i njeni strateški dobro raspoređeni kadrovi.

Interesantno je da najavljujući rehabilitaciju smijenjenih, Ešdaun ne isključuje mogućnost smjenjivanja aktuelnih zvaničnika. Kaže, ukoliko bude mora, ponovno će posegnuti za smjenama.

Nisu li izjave o visokom stepenu demokratičnosti institucija i najave novih mogućih smjena kontradiktorne? Ako su institucije dosegle dovoljan i poželjan nivo demokratičnosti, zašto je potrebno, bar kao mogućnost, najaviti nove smjene?

Laik zna da ako su institucije demokratične i jake, onda im nije potreban visoki predstavnik, Vijeće za implementaciju mira, prisustvo EUFOR-a, NATO-a… Zna se i da u tim i takvim demokratskim društvima ministar podnese ostavku, jer je koristio prevelik stan, čime je oštetio poreske obveznike.

Bosna i Hercegovina, jasno je to svakom ko racionalno i realno gleda na stanje u ovoj zemlji, nije dosegla poželjan nivo demokratičnosti i normalnog sistema vrijednosti. Jer da jeste, Radovan Karadžić i Ratko Mladić bili bi odavno zaboravljena priča. Svoje bi dane provodili u nekom evropskom zatvoru, a građani BiH bi se gnušali nad zločinima koji su se desili i kojima su, prema optužnici Haškog tribunala, kumovali upravo Karadžić i Mladić.

Ako su institucije BiH snažne i demokratske, zašto onda Dragan Čović i Mato Tadić, član Predsjedništva BiH i predsjednik Ustavnog suda BiH, sjede u svojim uredima i nisu podnijeli ostavke, nakon što je protiv njih Tužilaštvo BiH podnijelo optužnicu za zloupotrebu položaja i korupciju?

Iako optužnica Tadića tereti da je primio mito u iznosu od 200.000 eura, on još sjedi u svom uredu. O kakvom onda stepenu demokratičnosti i snazi institucija BiH govori Ešdaun? O nepostojećem, naravno. Može li se bilo ko sjetiti bar jednog političara koji je priznao da ne radi dobro svoj posao i da je dao ostavku. Ne može, jer takvi ne postoje u BiH.

Dakle, Ešdaun odluku o rehabilitaciji onih što su opstruirali provođenje Dejtonskog mirovnog sporazuma nije donio zbog toga što su "domaće institucije snažne". Odluku je donio kako bi rehabilitovao pojedince koji su smijenjeni u periodu od 1998. do 2003. godine. Nekog koga će postaviti na neku od odgovornih funkcija i držati u šaci. Jer, kako kaže visoki predstavnik, svi koji budu rehabilitovani mogu ponovno biti smijenjeni.