Piše: Josip Blažević

Nemar prema bh. ekonomiji

Odluke Vijeća ministara BiH o privremenoj obustavi primjene nulte carinske stope na uvoz mlijeka, mliječnih proizvoda, mesa i nekih mesnih prerađevina iz Republike Hrvatske, te o uvođenju carinskih stopa na sve proizvode iz Srbije (za koje je Vlada te države prošle godine donijela poticajne mjere) mač je s dvije oštrice.

Koliko god izgledalo da se ovim odlukama štiti domaća proizvodnja, one će, najvjerojatnije - jer su donesene stihijski - pogoršati ekonomske odnose između Bosne i Hercegovine i susjeda. Vijeće ministara donijelo je odluku jednostrano, bez najave, što, gledajući s diplomatske razine, predstavlja - u najmanju ruku - prostačko ponašanje Vijeća ministara.

Po istom principu, susjedne države mogu donijeti slične odluke, čak i gore (zatvaranje granica), tim prije što srž problema ne leži u Hrvatskoj ili Srbiji, niti u trgovinskim sporazumima, već u Bosni i Hercegovini i nemaru izvršne vlasti prema bh. ekonomiji.

Istina, potpisani sporazumi predviđaju mogućnost primjene zaštitnih mjera ako domaća proizvodnja bude ugrožena, na što se pozvao Adnan Terzić, ali uvođenje carinskih stopa nije najbezbolnije rješenje. Galopirajući uvoz mogao se zaustaviti i određivanjem kontingenata, što je, smatraju stručnjaci iz Vanjskotrgovinske komore BiH, mnogo primjerenije rješenje.

Kada su sporazumi potpisani, susjedne su države pristale na asimetrične ugovore na njihovu štetu. Znači, Hrvatska i Srbija su u startu ukinule carine na bh. proizvode, dok su se carine u BiH na njihove proizvode postupno smanjivale, do potpunog ukidanja. Susjedne su zemlje, sasvim korektno, dale prednost BiH, jer su smatrale da se nalazi u težoj ekonomskoj situaciji, te da joj treba dati vremena za ekonomski oporavak.

U vrijeme potpisivanja trgovinskih sporazuma bh. političari su napravili dobar politički marketing u vlastitu korist. Tvrdili su da se sporazumima otvorilo tržište od stotinak milijuna ljudi (RH, SCG, Slovenija, Makedonija, Turska). Nakon pompe i vremena koje nije iskorišteno za rekonstrukciju bh. privrede (kako bi bila ravnopravnija za tržišnu konkurenciju) uslijedilo je otrežnjenje: nastali su poremećaji u vanjskotrgovinskoj razmjeni koji su ugrozili ekonomiju naše zemlje. Ilustracije radi, ukupni uvoz iz Hrvatske je u prošloj godini iznosio 2 milijarde i 192 milijuna, iz SCG milijardu i 102 milijuna KM, dok je Hrvatska iz BiH uvezla robu u vrijednosti 617 milijuna, a SCG 467 milijuna KM.

To se dogodilo iz sasvim jednostavnog razloga: sporazumi su potpisani bez smišljenoga plana i analize posljedica. Bh. poljoprivreda, a isto tako i prerađivačka industrija, nije spremna za konkurenciju, te za susjednim državama kaska najmanje 15 godina. Pokrivenost uvoza poljoprivrednih proizvoda je oko 10 posto i po svemu sudeći takav će odnos ostati dosta dugo.

Umjesto asimetričnih kriterija trebalo se razmišljati o definiranju uvoznih kontingenata, kao što je to uradila Hrvatska u sporazumu sa Srbijom i Crnom Gorom, sačiniti sustavni pristup vanjskoj trgovini, carinskoj politici i posebnim porezima, te organizirano raditi na pripremanju bh. ekonomije tržišnom funkcioniranju.