Piše: Gradimir Gojer

Knjiga popravlja međudržavne odnose

Dobio sam iz ruku autorice knjige Kazališne igre Mire Gavrana, Gordane Muzaferija, jedan od prvih primjeraka knjige, koja me inspirira da današnji kolumnistički zapis pišem upravo tragom posljedica koje će u budućnosti, siguran sam, imati ova knjiga.

Naime, svi oni koji danas razglabaju u ozračju takozvane visoke politike ne shvataju temeljnu vrijednost knjige i književnosti.

Zašto je, tomu tako, teško je, u ovom trenutku precizno iznositi sve detalje i sve uzroke i razloge, a ima ih mnogo.

Međutim, jedan je razlog najbitniji: neukost i primitivizam, nečitanje ozbiljne literature...

Naši političari jednostavno ne vide koliku vrijednost, stvarno, ima knjiga.

Ovu knjigu sam dobio u ozračju jedne krize koju je izazvala odluka Vijeća ministara BiH glede problema uvoza iz susjednih nam zemalja: Srbije i Crne Gore i Hrvatske.

Dakle, dobio sam knjigu bosanskohercegovačke teatrologinje Gordane Muzaferija koju ona ispisuje, temeljem teatrološkog učitavanja u kvalitetni i razbokoreni dramatski opus Mire Gavrana.

Dok hrvatska vlada šalje našoj državi prosvjednu notu glede uvozno-izvoznih balansa i debalansa, dotle kulturni djelatnici iz dvije države više nego normalno surađuju, dapače kao da se trude da poprave mnoge neravnine koje uzrokuje i pravi globalna velika politika.

Hrvatski dramatičar Miro Gavran je jedan od najizvođenijih dramskih pisaca u svijetu, danas.

Sanaderu i Mesiću na znanje: možda i jedan od najsnažnijih izvoznih artikala susjedne države...

U ciglih nekoliko dana prošlog mjeseca, čak u dva grada i čak u dva teatra tradicijom bogate Češke praizvedene su dvije Gavranove drame...

O tom i takvom piscu dr Gordana Muzaferija piše studiju.

Tu studiju izdaje hrvatski centar ITI- UNESCO.

Netko će se upitati gdje je tu politika i zašto ja sve ovo svrstavam pod okrilje politike...

Pa o tome i jeste upravo ovdje riječ.

Dok se priprosti političari, koji teško da mogu razlikovati naziv kakvog svjetskog deterdženta od kakvog teatarskog hita i koji u kazalište odlaze ne bi li samjerili dužinu nogu koje od glumica, uporno svađaju i u svađu (po tko zna koji put???) uvlače cijele narode iz svojih država, dotle u tišini svojih radnih kabineta naši kulturni djelatnici grade i popravljaju mostove koji znače kulturnu vezu između država.

Ovaj bi tekst, koji upravo pišem, završio, vjerojatno u kakvoj teatrologijskoj knjizi, da me prije dvije večeri na ovakakv političko-kolumnistički pothvat nije inspirirao iranski predsjednik Hatami svojim umnim govorom u sarajevskom Narodnom pozorištu.

Manirom intelektualca, koji znade cijeniti vrijednost kulturnih razlika i bogatstva civilizacijske game Hatami je poslao poruku sa kazališne scene (znakovito!) upravo našim političarima.

Govorio je o vrijednostima kulturne akcionosti u procesima osvješćivanja naroda, u učvršćivanju veza između naroda i država.

Ne znam da li će nakon izlaska knjige dr Gordane Muzaferija i jedan političar u Hrvatskoj i BiH primiti ovu vrijednu ženu i da li će ona osvanuti i na jednoj naslovnici i jednih novina u naše dvije države kojima, na našu žalost, posljednjih mjeseci i godina haraju, isključivo, tekstovi o krađama i prekrađama, o ubojstvima i eventualnim nevjerstvima naših političara??!!

Jer, u našoj političkoj i kulturnoj praksi nemoguće je uopće ovakvu akciju kulturnog karaktera, kakva je ona u vezi sa studijom dr Gordane Muzaferija, tretirati kao prilog poboljšanju odnosa dviju susjednih država...

U mraku pljačkaške logike, tko će koga prevariti uvozno-izvoznim marifetlucima, tko još da misli na duh duhovnosti i književnosti??!!

Vrijedna Gordana Muzaferija pišući studiju o plodnom dramatičaru Miri Gavranu (za one koji znaju gledati, čuti i osjetiti!!!) čini ozbiljan napor da se nesumnjivi pozornički uspjeh Gavranove dramaturgije teorijski rasvijetli.

Čini ona napor koji nisu učinili ni hrvatski teatrolozi.

Knjigu sa tom studijom tiskaju nakladnici iz Hrvatske...

Sve to govori o povezivanju naših država.

Jer, kulturno dobro je ipak nekakvo dobro!

Kod civiliziranih država, čija svijest ne seže tek do plemenske razine, to dobro ima daleko veću težinu nego pokoja tona proizvoda koje bi jedna država drugoj prodala, čitaj u rječniku biznismena: uvalila!!??

Jer je ovo dobro posljedično na dugu stazu. Jer je, kulturno dobro koje se knjigom predaje na dugu stazu ljekoviti eliksir u odnosima država i naroda.

Međutim, tu sad i nastaje problem.

Kako kulturno dobro tretirati poprvaljačem odnosa dviju država kad oko nas žive političari slijepi kod očiju, maksimalno neuki u klaustrofobiji vlastite nacionalne zagriženosti zaronjeni godinama...

Najteže je među ljudima popravljati duše... Jer čovjek se već nekako prehrani, neku odjeću navuče na sebe, ali popravak duhovnog habita teška je, dugotrajna, ponekad i stoljetna rabota...

Zato pothvat sa knjigom Gordane Muzaferije ja i ističem kao pothvat o kojem neće pisati naša dnevna i tjedna štampa.

Taj nemali doprinos susreta kultura i civilizacija na našim tlima nije simboličan. On je u ovoj knjizi stvaran.

Gordani Muzaferija, siguran sam, najveća nagrada može biti nova knjiga, možda neki studijski boravak, ali to nije predmetom ove rasprave.

Predmet ovoga teksta u njegovom završnom dijelu postaje uskogrudnost, totalni primitivizam naše političke elite, koja bukvalno ne vidi dalje od nosa.

Da je sreće autora studije o kazališnim igrama Mire Gavrana primili bi u istom danu Paravac, Tihić, Čović, Mesić i Sanader...

Ali ovu posljednju rečenicu pišem kao kulturnu fantastiku, sa sviješću da se to nikada na ovim prostorima neće desiti.

Bar ne za života ovih političkih oligarha, koji ne vide dalje od svojih limuzina sa zatamnjenim staklima...

Teatrološka studija dr Gordane Muzaferija možda i nije neki naročit popravljač odnosa među dvjema državama, ali jeste kulturna činjenica koja govori da država BiH ima blago, da ima kulturni i znanstveni potencijal, da ima konačno mogućnost da ne bude inferiorna, da ne bude donja u gruboj tržišnoj utakmici u kojoj se za biznismene izdaju u posljednje vrijeme klasični šverceri, lopovi i banda kojoj je u svakoj civiliziranoj državi mjesto s onu stranu rešetaka.

Dok god ljudi poput Gordane Muzaferija ne budu tretirani kao najbolji ambasadori države BiH (ili veleposlanici, kako hoćete??!!) nastavit će se komunikacija notama, bit će nam onako kako nam je danas...

A država BiH tonut će sve dublje na ljestvici neciviliziranog svijeta.

Savjet tročlanom predsjedništvu, Adnanu Terziću i Ahmetu Hadžipašiću: okrenite se ljudima poput Gordane Muzaferija...

Tu ima nekog hljeba (ili kruha!) za ono što se zove ozbiljna suradnja među narodima i državama.

Ali, prije toga, pročitajte bar knjigu ove spisateljice.