| Pie: Pero Simi
Suspendovana sloboda
Kad normalan graanin Republike Srpske, pod uslovom da takav sloj ovdje jo postoji, posmatra ovu nau svakodnevicu i vladajuu politiku elitu, prvo pitanje koje mu pada na pamet bez sumnje je - ima li ovdje imalo prostora za pametne ljude.
Ta naa politika elita, ija bi se politika filozofija mogla kratko i jasno nasloviti "Zbogom pameti", svojski se izgleda trudi da nam objasni kako je ovdje u najmanju ruku jo feudalno drutvo, a ne podobro poetak 21. vijeka u kome irom svijeta dominiraju najvii demokratski standardi.
I gle, ne zadravaju se samo na objanjenju, nego se tako u veini sluajeva ponaaju, rade i ine. Zbog toga ovdje, uprkos upinjanju meunarodne zajednice, ako hoete iskreno, nema slobode za oba pluna krila, a strahovi svih vidova i boja, koje prema opljakanom i isprepadanom pojedincu odailje vlast, tano nas i podsjea na feudalno i ostala nedemokratska istorijska razdbolja.
Sloboda govora bez posljedica ovdje je pod velikim znakom pitanja, a na sceni je "junako" aputanje po kuloarima, u etiri zida, sebi u njedra, u etiri oka itd. Kao u najbolja vremena druga Staljina. To posebno kada je rije o kakljivim politikim temama, vladajuoj eliti, visokopozicioniranim glavonjama u vlasti i kao naglaen drastian primjer, svakako "zabranjena" pria o hakim optuenicima i bjeguncima. Jednom rijeju, ovdje je u velikoj mjeri zatrta kultura slobodnog politikog miljenja, pa zato i ne udi da u takvoj atmosferi ove nae nesposobne glavonje svoja esta naklapanja javnosti narcisoidno doivljavaju kao najvei stepen ljudske pameti.
Koji su standardi slobode govora u Srpskoj na sceni najbolje govori primjer da graanin koji na javnom mjestu eli da izgovori ime Radovana Karadia ili Ratka Mladia, mora, prije nego to to izusti, dva puta da se okrene oko sebe, zatim skenira okolinu na udaljenosti od nekih bezbjednih stotinak metara i tek potom izusti pomenuto. U protivnom, ukoliko nije oprezan, dotini graanin bi vrlo lako mogao postati rtva dounike slube koju nae glavonje u vlasti i na svim nivoima, od mjesne zajednice pa do vrha drave, strasno njeguju i odravaju. Zato i ne udi da se ovdje otvoreno i javno izgovoreno miljenje da Karadi i Mladi po pravdu treba da idu u Hag, a ne po rupama i pacovskim kanalima, smatra hrabrou prvog stepena. Autor tog hrabrog i javno izgovorenog stava izloen je potom raznolikoj vrsti sugestija i savjeta. Oni to isto tako razmiljaju, ali odgaaju da to javno saopte "da ne bi izgubili posao" ili "samo jo dok enu zaposle", sina upiu na fakultet", "dobiju dozvolu za bespravno izgraenu kuu", hrabrog autora e da tapu po ramenu, estitaju mu na hrabrosti, odobravaju njegov stav i odu kui. Drugi e opet hrabrom autoru oinski poruiti "da to ne treba da radi, da moe da izgubi glavu, te ta bez potrebe naklapa o Karadiu i Mladiu" ili "zato rizikuje i ne uti, nek to drugi rade". Trei e, autoru hrabro izreenog stava o Karadiu i Mladiu pomenuti majku, pa zatim oca, nerijetko pobrojati i cijelu familiju i sve to zainiti sa jo primitivizma kako bi stali direktno na stranu svoje tete, a u zatitu koniara nae budunosti Ratka i Radovana. Upravo zbog toga oni to otvoreno govore o Ratku i Radovanu i imaju realan pristup tom problemu, posebno akcentovan na nau budunost, izgledaju usamljeni, a njihov stav se proglaava za hrabro izreeno djelo.
Potpuno je onda na mjestu zapitati se ima li ovdje u dovoljnoj mjeri slobode govora i koliko smo stvarno demokratsko drutvo ako postoje stranhovi i od ovakve nakaradne vlasti. Moe li se ovdje ita otvoreno rei a da vas bez straha za sebe podri i veina istomiljenika ili da ne budete "prijetnja" vlasti, od nje igosani, prezreni i tiho proganjani. Sa otvorenim stavom vama su ovdje sva vrata zatvorena i vi ste odreeni za rovovsku i prilino usamljenu borbu. Da je vlast pametna, ona bi i sama podsticala kulturu otvorenog govora, razvijala kritiko miljenje i rije. Poto nije, ostaje nam da sauvamo nerve, dostojanstvo, i da se izborimo za slobodu govora kad je ovdje, naalost, i u 21. vijeku nema dovoljno.
To to nam se ini da, gledajui ovu nau vlast, pametni ovdje nemaju ta da trae, ne treba da nas obeshrabri. Treba se samo malo pokrenuti kako bi nam bilo bolje. Jer ova vlast svoju pamet mjeri dubinom depa, a ne stavovima za nau bolju budunost. Zbog toga ih vrlo lako moemo otjerati na smetljite istorije, gdje im je zajedno s njihovim velikim voom i mjesto. |
