Piše: Slavo Kukić

Lekcija iz rodoljublja

Definitivno demaskiranje nacionalista, ali i užasavajuća erozija moralnih autoriteta, odlike su koje bh. društvo u ovom momentu najbolje oslikavaju. Potvrda za to se može naći svugdje i do mile volje. Konačno je, primjerice, otvoren proces "dobrovoljne" predaje i srpskih "rodoljuba" Haškom tribunalu za zločine, tijekom rata počinjene u BiH.

Na "dobrovoljnu" predaju, doduše, radi "zasluga" za narod i državu, još "privoljeni" nisu i kolovođe. No, najvažnije je da je počelo. A ako je tako, na red će, budite bez brige, i oni. U ovom je momentu, međutim, puno važnije postavljanje vlasti prema žrtvama "rodoljuba" svakog ponaosob. Svakog, primjerice, optuženog za počinjene ratne zločine s prostora manjeg bh. entiteta, u službenu audijenciju primi tamošnji ministar unutarnjih poslova. I to još kako.

Zahvali im za sve dosadašnje "zasluge", ali i za najnoviju žrtvu koju zbog Srba i srpstva čine, obeća svu pomoć njima i obiteljima im, i specijalnim ih zrakoplovom osobno otprati do službenog ulaza haškog zatvora. A u pitanju je druga liga za srpstvo "zaslužnih". Kakva će tek pažnja iskazana biti kad na red, a doći će, dođu glavni? Nije vrag da ih se neće primiti i na najvišoj razini. Kod, kako i dolikuje, samog predsjednika.

Na ništa manjoj razini svoje nacionalne heroje ne ispraćaju ni "nacionalno svjesni" Bošnjaci. Nedavno je put Haga odlepršao i tijekom rata najviše pozicionirani zapovjednik njihove armade. Koji se, usput, godinama legitimira kao stožer obrane BiH i kao multietničke i kao multikonfesionalne. Koliko je to i točno, ispraćaj iz sarajevske zračne luke na najzorniji je način i posvjedočio. Vrli vojskovođa tamo, naime, potrebnim nije smatrao pozvati i svoje hrvatsko-srpske suborce. Nije vrag da je po srijedi tek puka slučajnost. Koliko je do takve države stalo i političkom krilu "nacionalno svjesnih" Bošnjaka svjedoči još jedan detalj. Da se vojskovođa ne bi osjetio napuštenim, pobrinuo se također jedan od članova federalne vlade. Koji je - koje li slučajnosti - također "osviješteni" Bošnjak.

U većem se entitetu, međutim, briga za nacionalne interese ne zaustavlja samo na onoj, za haške putnike iskazanoj. Za "iskonske" je Bošnjake i Hrvate isto toliko važno sačuvati i one koje se optužuje ovdje. Za sada, doduše, tek za kojekakve kriminalne devrove, kojima je nacionalno poslužilo tek kao dobar paravan. Što se sve, primjerice, ne čini kako bi se prikrilo kriminalno rasturanje "Šipada". I kako bi se pred sud pravde onemogućilo dovođenje lopova. Što se, potom, ne čini kako bi se zakonskog procesuiranja spasilo i "dokazanog" Bošnjaka Čengića. Antibošnjačka se ujdurma, recimo, zbog običnog hohštaplera, spočitava čak i institucijama pravosuđa.

Briga za Čovića još je veća. Ovih je dana iskazuju, što se moglo i očekivati, suborci mu iz HDZ-a. Onih, dakle, šačica koji ga podupiru. Oduprijeti su se odlučili i međunarodnoj zajednici. Koja, i to s različitih razina, Sokolova maga - kako položajem na kojem se nalazi ne bi utjecao i na institucije sudbene vlasti - pritiska na povlačenje s mjesta člana državnoga predsjedništva. U slučaju da ga se, poručuju mu suborci, na ostavku i natjera, svi će hadezeovi dužnosnici, i na svim razinama vlasti, napustiti funkcije koje obnašaju. Opa. Dosta opasna prijetnja. Iako, to i ne bi bilo loše. No, teško da se takvo što može i dogoditi. Jer, od čega će onda "vitezovi" živjeti. Što to, uostalom, osim zaglupljivanja vlastitog naroda, još znaju raditi? A, i na putu su da se nakon ispucanih mandata, kažu zbog žrtava koje su za taj isti narod podnijeli, osiguraju debelim mirovinama. Što će reći da bi se, ako je temeljem iskustva suditi, u slučaju da i odstupe, od njih moglo očekivati i još štošta. Poput, recimo, nekadašnje samouprave.

Pritisak se Čovićevih partijskih drugova, dakako, mogao i očekivati. Ali, kome je i na pamet moglo pasti kako bi se u sve to upecati mogla čak i Katolička crkva. U Mostaru, naime, zasjeda Biskupska konferencija BiH. Nadbiskup je sarajevski tim povodom najavio i što će biti pod lupom njezina propitivanja. Zahtjev za povlačenjem Čovića će, ako je temeljem kardinalova istupa suditi, vrh Katoličke crkve shvatiti kao još jedan atak na Hrvate. Svaka čast. Čoviću posebice. U svoja je kola, radi spasavanja vlastite pače, upregnuti uspio čak i moralne autoritete Hrvata. Ali, i neka Bog pomogne - jer, izgleda, sada to može jedino On - i autoritetima samim. Jer, kakve veze ima suđenje za nezakonite rabote pojedincu, pa ma tko on bio, s Hrvatima. Zar i njih sve, zbog interesa za nezakonite radnje optuženih, treba staviti na Oltar žrtve? Ajme.

Utoliko snažnije, gotovo kao lekcija i svjetovnim i duhovnim autoritetima ove zemlje, pa iz kojeg god naroda ili konfesije dolazili, djeluju poruke prvog čovjeka "Napretka", izrečene povodom nedavno održanog zagrebačkog koncerta ovog društva. Uvaženi sarajevski teolog ni tom zgodom nije odolio masi pitanja. Niti je izdržao a da ih ne saspe u brk sunarodnjacima u susjednoj državi, ali i na svim drugim svjetskim meridijanima. Zašto nas, pita se profesor Topić, mnogi od Muenchena do New Yorka, i to hrvatsva radi, uvjeravaju da ne možemo živjeti u Bosni, a od njihove djece se barem 90% nikada neće vratiti u Hrvatsku ili BiH? Zašto gotovo nitko, ovdje i u inozemstvu, ne pita imaju li bh. Hrvati programa, projekata i vizija, nego nas samo uvjerava da ne mogu živjeti u Bosni? Činjenica je da nam je povratak u Republiku Srpsku beznačajan. Ali, zašto gotovo nitko, dodaje Topić, ne govori i ne piše kako nas se u Bugojno vratilo osam, u Travnik dvanaest, Jajce osamnaest tisuća. Zašto, potom, neki govore da u BiH nema ni pola od prijašnjih 760.000 Hrvata, a CIA ih pronađe skoro 600 tisuća? Zašto nijedan hrvatski pjevač nema nijedne pjesme o Bosni, a bezbroj su ih ispjevali o Slavoniji, Hercegovini, Dalmaciji? Kako to da nekima smetaju riječi pendžer i avlija, a nisu ponistra i pjaca?

I moli ih Topić ujedno. Nek' nikad ne pitaju hoće li Hrvati u Bosni preživjeti jer to redovito uključuje i uvjerenje da neće. Nek' ne divane kako Hrvatima nema života u Bosni, jer time obeshrabruju i naš povratak i naš opstanak. Nek' ne govore da Hrvatska hrani bh. Hrvate jer je i lani prodala 1.150.000.000 dolara robe u BiH, a nema šanse da bi toliko plasirala da nema Hrvata - iako, naravno, hrvatske proizvode ne kupuju samo oni - niti toliko može bilo kome plasirati. Umjesto toga, gotovo da vapi, podržite bh. Hrvate, stvarajte pozitivnu atmosferu o BiH.

Svaka čast, Franjo. Svaka čast poruke radi. Ali, i zbog uvjerenja kako je, ono što u Zagrebu izreče, i moralna lekcija. I to, podjednako i onima tamo i ovima ovdje.