Piše: Gradimir Gojer

Danon (kako to rade antifašisti)

Jučer je bio blagdan u Sarajevu. Jučer je u Sarajevu promovirana knjiga Ritmovi nemira, koju je uz malu pomoć Svjetlane Hribar, novinarke riječkog Novog lista skladao jedan od najznačajnijih glazbenih stvaralaca koji su živjeli na teritoriji ex-Jugoslavije.

Rođeni Sarajlija, Oskar Danon je sinoćnjom promocijom u Narodnom pozorištu Sarajevo , a u dvorani koja je odisala antifašizmom uputio, možda jednu od najsnažnijih poruka humanističkog smisla življenja, u vremenu u kojem opstajemo...

Kažem: opstajemo!

Jer, privid je ovo od života, dok god ovom zemljom - Bosnom i Hercegovinom vladaju nacionalisti, nacional-šovinisti i u mnogo slučajeva političke spodobe čiji se pokvareni um oslanja na fašističke teorije življenja.

Imali smo, stoga, ovo veče u Narodnom pozorištu Sarajevo jedan mali vremenski otok, jedan mali prostorni otok u kojem su obitavali sve sami antifašisti, koji su došli da zajedno sa kompozitorom i dirigentom Oskarom Danonom, u godini 60. obljetnice antifašizma podijele radost izlaska Danonove knjige.

I sam sam bio u toj dvorani.

Vidio sam i osjetio sa kakvom ljudskom strašću i dostojanstvom je maestro Danon odgovorio na moj javno mu upućen pozdrav: Smrt fašizmu!

U toj oazi antifašističkog angažmana i ljudskog dostojanstva, u kojoj sam imao priliku živjeti skoro jedan sat osjećao sam se ponovo istinskim čovjekom, građaninom Svijeta, osjećao sam se onako kako sam se uvijek osjećao kada sam odlazio u Rijeku, grad u kojem nikada nacionalisti neće moći razviti barjake svoje Crne internacionale.

A upravo iz tog grada došla je novinarka Svjetlana Hribar, koja je, i te kako zaslužna za ovaj događaj.

Danon mi se te noći, usprkos poodmaklim godinama, učinio jednom od slamč ica za koju se mogu uhvatiti u ovom nepoštenom, nacionalizmu okrenutom svijetu.

Njegovo razborito rasuđivanje o tomu kako nas u svijetu cijene po antifašizmu, a mi ovdje vodimo drugačiju politiku, vaspitavamo drugačije mlade ljude i postavljamo temelje jedne zemlje u kojoj ni narodi ni građani neće biti zadovoljni, jer neće svi imati jednaka prava..., pokazalo je kako jedan svjetski intelektualac, apsolutno svjestan kuda sve ovo vodi, blago savjetuje: Ne idite putovima koji nemaju ništa s humanizmom i ljudskošću...

Danon je te noći postao metaforom jednog stanja koje ne postoji, jedne stvarnosti koja je, odavno protjerana sa ovih prostora, bosanskohercegovačkih.

Ljudi poput Danona, osnivača najavangardnije grupe Collegium Artisticum, prvog sintetskog teatra kod nas više ne hode našim ulicama.

Ulicama njegovog rodnog Sarajeva koje je i te noći toliko volio, danas hodaju tek nositelji nacionalnih iskaznica: Srbi, Hrvati, Bošnjaci i razlikuju se uglavnom po onom o čemu pričaju i čemu se dive u svojim suženim nacionalističkim optikama...

Možda će netko kazati: Pa, nije baš tako, ima bar trunka i drugačijeg mišljenja među građanima Sarajeva...

E, ja kažem: Nije tako!

Jer, da jeste ne bi se danima u Sarajevu raspredalo o jednonacionalnom Gradskom vijeću, ne bi pri pomenu multinacionalnosti mnogi vlastodršci jednostrano okretali glavu od onih koji se usude kazati takvu riječ...

U tom i takvom ozračju sakupilo se nešto više od 300 prijatelja umjetnika i antifašista da pozdrave čovjeka kome se klanja Svijet, dirigenta svjetske reputacije, ali ponad svega antifašiste parexelans.

Onaj tko nije spoznao mračnu stranu, jad i kal nacional-fašizma možda će ovu kolumnu gledati kao: poklonjenje jednog stvaraoca drugom stvaraocu, jednog antifašiste drugom antifašisti, jednog zaljubljenika u metaforu čovjekoljublje od strane sabrata mu po istoj logici...

Ali ne radi se o tome, niti to ima ikakvog smisla...

Ovdje se prevashodno radi o užasavajućoj količini nepodnošljive lakoće fašizacije, koja nas, danas sve nagriza...

Oskar Danon, uspravno, ali skromno upućuje sa ove promocije signal da antifašistička istina skromno i enklavno stanuje još ponegdje na teritoriji Balkana.

Umjetnik svjetske reputacije upućuje knjigom Ritmovi nemira poziv da dobrano razmislimo kuda bi mogli otići naši nesretni životi, ako ih i dalje budu unesrećivali banditi nacionalne provinijencije...

Nisam u dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu tu noć vidio nijednog vođu nacionalne stranke, nijednog člana državnog, ni entitetskog predsjedništva, ali sam vidio antifašistu Jovu Galića, književnika i partizana...

Pa takvih još 350.

Nije se popunila dvorana Narodnog pozorišta u Sarajevu, jer oni drugi imali su prečeg posla.

Da razgrađuju državu Bosnu i Hercegovinu.

Oskar Danon u poznim godištima ima snage i dalje da je gradi.

Nemam poruke za kraj ovog teksta doli samo jednog poziva: fašizam je u nadiranju, antifašisti okupite se!

Smrt fašizmu - sloboda narodu!