Piše: Mirza Čubro

Ljepota mita i korupcije

Lijepo je danas biti političar u BiH. Tužilaštva i sudovi mogu mjesece trošiti na prikupljanje dokaza za podizanje optužnice. Rezultat tog procesa uvijek je isti. Tužilaštvo podnese, Sud potvrdi optužnicu, a političar ostane na funkciji koju je zloupotrijebio za rabote zbog kojih je i optužen.

Lijepo je danas biti Dragan Čović. Tužilaštvo je mjesecima prikupljalo dokaze i podiglo optužnicu protiv njega zbog mita i korupcije. Ali Dragan Čović nije se mnogo uznemirio.

Ne samo da je ostao na funkciji člana Predsjedništva BiH, nego ga u toj odluci podržavaju njegovi koalicioni partneri. U subotu su čelnici SDA, SDS-a, HDZ-a i PDP-a građanima, istim onim kojih su ih birali, poručili da je kriza vlasti moguća, ali da će učiniti sve da do nje ne dođe.

Praktično, narodima i narodnostima BiH su poručili: "Ukoliko neko od nas bude optužen, on mora ostati na vlasti kako ne bi došlo do krize u njenom funkcionisanju. Naš posao podizanjem optužnice još nije gotov".

Poruka je, dakle, više nego jasna. Pustite nas da radimo ono što najbolje znamo. A šta najbolje znaju raditi ovdašnji hohštapleri koji se vole predstavljati kao predsjednici, premijeri i poslanici, govore optužnice podignute pred Sudom BiH. Gotovo da nema institucije na bilo kojem od mnogobrojnih nivoa vlasti, a da neko od njenih dužnosnika nije optužen.

Dragan Čović je najsvježiji primjer koji je na naslovnicama novina zamijenio Hasana Čengića. Pitanje je dana kad će Čovića zamijeniti neko drugi.

Građani naravno sve ovo trpe, jer političari ih plaše krizom vlasti. Logično je pitanje koje vlasti i kakvu će građani štetu imati od krize takozvane vlasti?

A odgovor je još logičniji. Građani nikakve štete neće imati od krize vlasti. Jer vlast je skup nesposobnih individua, koji samo u ovom i ovakvom apsolutno nakaradnom sistemu vrijednosti nešto predstavljaju. U normalnim zemljama Dragan Čović bi bio još jedan u nizu marginalnih i nevažnih tipova. Kao i njegove kolege Borislav Paravac i Sulejman Tihić. Na pozornici bitnih ne bi trebali niti treba da budu Mladen Ivanić, Branko Dokić, Adnan Terzić, Bariša Čolak, Niko Lozančić, Dragan Čavić, Pero Bukejlović… Oni u normalnim okolnostima ne bi zauzimali prostor u novinama i na TV-u. Zato je važno, izuzetno važno, da čim prije odu u anonimnost iz koje su i došli.

A kriza vlasti nije problem. Da bi postojala kriza vlasti moramo imati vlast. Zar Dragan Čović i njemu slični, kojeg ni cijela Evropska unija ne može natjerati da odstupi, liče na vlast.

Nadati se da će građani ove zemlje što prije shvatiti da se Čović i njemu slični u slobodno vrijeme igraju vlasti. U stvarnosti oni rade sve da se što prije obogate. Nije važan put niti način sticanja tog bogatstva.

Stoga, neka Čović podnese ostavku, neka to izazove krizu vlasti duboku taman da ova vlast ode u anonimnost iz koje je i došla. Njihovim odlaskom nikom u ovoj zemlji ne može biti gore. Mi smo dotakli dno.