Piše: Dragan Čavić

Odgovor v.d. predsjednika SDS Rafiju Gregorijanu

SDS podržava reformu odbrane

Kada je 2003. godine u maju Odlukom visokog predstavnika formirana Komisija za odbrambenu reformu BiH, i na čelo Komisije postavljen Džejms Loker, otpočeo je najsveobuhvatniji i politički najdelikatniji reformski proces u BiH nakon Dejtona, koji je okončan 25. septembra iste godine cjelokupnim paketom reformi kojeg su potpisali svi članovi Komisije i koji je nosio naziv ''Put u Partnerstvo za mir''. Cijeli reformski paket usvojen je kroz parlamentarne procedure, a u RS je reforma normativno okončana 1. decembra 2003. godine izmjenama Ustava RS, Zakona o vojsci i Zakona o odbrani RS.

Sav tok reforme do okončanja parlamentarnih procedura u javnom i političkom ambijentu u međunarodnoj zajednici, ali i domaćoj javnosti okvalifikovan je izuzetno uspješnim, uz naglašavanje da je realizovan zbog hrabrog i vizionarskog liderstva predstavnika RS, koji su, uzgred budi rečeno, i članovi i funkcioneri SDS.

SDS poslanički klubovi u Narodnoj skupštini RS i Parlamentarnoj skupštini BiH su svojim glasovima omogućili usvajanje ovog paketa reformskih zakona, i bez podrške SDS ovaj reformski proces nikada ne bi bio realizovan. Sve ključne političke snage u RS podržale su u osnovi ovakav koncept reforme odbrane, iako je bilo i razlika koje su ipak na kraju izbalansirane i usaglašene. Isto tako, dakle, i bez podrške ostalih parlamentarnih stranaka iz RS ovaj reformski proces nikada ne bi bio realizovan.

Novi mandat Komisije za reformu odbrane utvrđen Odlukom visokog predstavnika 31.12.2004. godine predstavlja novi ciklus reforme odbrane u BiH koji nije samo obični nastavak prethodnog uspješno završenog ciklusa rađenog sa ciljem ulaska BiH u NATO program Partnerstvo za mir.

Uslovi koji se nalaze pred Komisijom u novom mandatu su određeni ispunjavanjem zahtjeva za punopravno članstvo BiH u NATO.

Stav SDS po ovom pitanju je afirmativan, a ne destruktivan.

Sve evropske novoprimljene članice NATO su prvo pristupile NATO programu Partnerstvo za mir, a tek onda otvorile proces prilagođavanja i prestrukturiranja svojih oružanih snaga za učlanjenje u NATO savez.

SDS smatra da se u BiH prevashodno treba izvršiti potpuna implementacija normativno provedene reforme odbrane koja nosi naziv ''Put u Partnerstvo za mir'' .

SDS podržava potpunu profesionalizaciju oružanih snaga u BiH, koja podrazumijeva ukidanje svakog oblika obavezne obuke kao i svakog oblika rezervnog sastava, i smatra da se sa ovim procesom može početi odmah, i prije prijema u NATO program Partnerstvo za mir. Upravo ovakve stavove Narodna skupština RS je prihvatila kroz tačku 3 Zaključaka na prijedlog Poslaničkog kluba SDS, što u svakom slučaju ne može biti tumačeno kao ''odbijanje profesionalizacije oružanih snaga BiH, ukidanjem služenja vojnog roka'', već naprotiv kao afirmacija ovakvih stavova.

Važno je napomenuti da su poslanici SDS u Narodnoj skupštini podržali i još jedan dokument kojeg je Narodna skupština usvojila na prijedlog Poslaničkog kluba SNSD, a to je Deklaracija o strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane BiH, koja je korespodentna sa Zaključcima Narodne skupštine koje je predložio Klub poslanika SDS.

Gospodin Gregorijan vjerovatno nije posvetio pažnju sadržaju ovog dokumenta Narodne skupštine koji sadrži dva strateška cilja: ''1. Konačna faza: Demilitarizacija kao strateško rješenje i 2. Profesionalizacija kao trenutni optimum''.

Ne želimo da pretpostavljamo zbog čega je stavove SDS fokusirao kao ključni problem njegovog viđenja koncepta reforme odbrane, kada su stavovi SNSD još snažnije podržani kroz usvajanje u Narodnoj skupštini, a sadržajno mnogo detaljniji i konceptualno usmjereni ka glavnom cilju reforme odbrane, a to je potpuna demilitarizacija.

Kada je u pitanju status Ministarstva odbrane RS, i u Zaključcima Narodne skupštine na prijedlog poslanika SDS, a i u Deklaraciji o strateškim opredjeljenjima Republike Srpske u sistemu odbrane BiH Narodne skupštine na prijedlog poslanika SNSD, predviđena je i mogućnost transformacije ovog ministarstva koja je neminovna nakon provedene profesionalizacije oružanih snaga BiH.

Narodna skupština je usvojila dva dokumenta, jedan na prijedlog poslanika SDS, a drugi na prijedlog poslanika SNSD, ali oba ova dokumenta izviru iz tačke 4 Sporazuma o usaglašenim principima političkog djelovanja, kojeg su potpisale ove stranke zajedno sa još četiri stranke iz RS 25. decembra 2004. godine, a koja glasi:

''Smatramo da je provedena reforma odbrane već obezbijedila ispunjavanje međunarodnih standarda koji omogućavaju prijem BiH u Partnerstvo za mir, a u dogledno vrijeme, i u NATO savez i da entitetska ministarstva odbrane imaju svoju Ustavnu i funkcionalnu ulogu. Smatramo da u budućnosti treba ići u pravcu potpune profesionalizacije oružanih snaga ili demilitarizacije u BiH.''

Jasno je da je SDS izgradila odnos prema reformi odbrane na principima iz prethodnog sporazuma, ali isto tako očigledno je da je ovakvu principijelnost pokazao i SNSD, naravno svako na svoj način, a stranke koje su podržale ova dva dokumenta u Narodnoj skupštini su se opet na svoj način pridružile ovakvoj principijelnosti.

Ne mislimo da je principijelnost i argumentovanost kočenje pozitivnih procesa, već manifestacija političke zrelosti i razvoja demokratije kroz slobodu javnog iznošenja političkih stavova u parlamentarnim procedurama.

SDS ne negira ustavnu nadležnost Predsjedništva BiH za spoljnu politiku kao i odbrambenu politiku, i izjavu Predsjedništva BiH od 23. februara 2005. godine koja glasi: ''Polazeći od ciljeva spoljne politike BiH, Predsjedništvo BiH potvrđuje svoje opredjeljenje za priključenje BiH NATO programu Partnerstvo za mir i punopravnom članstvu u NATO savez'' ne smatra suprotnom vlastitoj politici.

Ova izjava manifestuje opredijeljenost, a na nama, predstavnicima političkih stranaka je zadatak da kroz demokratske parlamentarne procedure usaglasimo oblik organizacije oružanih snaga, imajući u vidu da u njih trebaju jednako vjerovati svi konstitutivni narodi BiH.

Ne prihvatamo stvaranje slike suprotstavljenosti politike SDS-a politici Štaba NATO u Sarajevu, jer je ovakva vrsta sukobljenosti jednaka sukobu Davida i Golijata, i ona suštinski ne postoji, ali tražimo od naših sagovornika koji predstavljaju NATO da se naši stavovi ispravno tumače i prihvataju ravnopravno kao i stavovi svih drugih političkih autoriteta u cijeloj BiH, uvažavajući potrebu da budemo na istom zadatku, stvaranja sigurnog bezbjednosnog ambijenta u BiH organizacijom oružanih snaga u koje će jednako vjerovati Srbi, Bošnjaci, Hrvati i svi ostali građani BiH.

SDS nije tražila bojkot rada članova Komisije iz Republike Srpske, već naprotiv, kroz Zaključke Narodne skupštine zahtijeva aktivno učešće predstavnika RS na osnovu tih zaključaka, što će predstavnici RS i činiti.

Zaključci Narodne skupštine ne mogu ograničiti članove Komisije iz RS u smislu njihovog punog učešća u izradi prijedloga za transformaciju oružanih snaga BiH, ali ih usmjeravaju da na temelju političke realnosti u RS traže od ostalih u Komisiji da se iznađu rješenja koja će biti rezultat opšteg konsenzusa, a istovremeno prihvatljiva za NATO.

Šta god radila i predložila Komisija, kako kaže gospodin Gregorijan, prijedlozi će ipak na kraju doći u Narodnu skupštinu RS na razmatranje i odobrenje.

I mi tako mislimo, jer svaki drugačiji put ne bi bio u interesu Bosne i Hercegovine i njenih ravnopravnih konstitutivnih naroda i entiteta.