Piše: Nataša Krsman

Slučaj "Čović"

Nakon bezbroj pisama podrške, razgovora sa predstavnicima političkih partija u BiH i vjerskim vođama Dragan Čović, hrvatski član Predsjedništva BiH, ostao je na toj funkciji i tako pokazao kakav je njegov stav prema optužnici koja ga tereti da je omogućio pronevjeru tešku oko 40 miliona KM.

I sam Čović u svom obraćanju javnosti nekoliko puta juče je ponovio da bi "u normalnim okolnostima i normalnoj demokratskoj državi" na same medijske izvještaje o tome podnio ostavku, ali da to ipak neće učiniti.

Tako je iz vrha države stigla poruka da smo nenormalna država, jer mediji vrše pritisak na osnovu potvrđene optužnice, jer su tužioci optužnicu argumentovali i objavili, a diplomate iz cijelog svijeta pozvale optuženog da se, zarad ugleda države na čijem je čelu, povuče sa tog mjesta.

Čović je imao dovoljno vremena da dobro izvaže kakvu će odluku donijeti. Na jedan tas vage stavio je ugled BiH u međunarodnim krugovima, nezavisnost pravosuđa, argumentaciju Tužilaštva i očekivanja bar jednog dijela javnosti BiH. Na drugi tas Čović je, kako kaže, stavio interes svog hrvatskog naroda. Čudno je kako je ovaj drugi tas prevagnuo i tako Čovića ostavio na funkciji na koju je, naravno, legalno i legitimno izabran. Na isti način bio je izabran i njegov bivši kolega član Predsjedništva iz RS Mirko Šarović, pa je otišao bez podignute i potvrđene optužnice. I Šarović se odlazeći pozivao na interes svog srpskog naroda, ali njegov odlazak bio je jedini način da taj interes očuva. Ma koliko smiješno zvučala tadašnja ocjena visokog predstavnika, koji je nakon jakog pritiska na Šarovića, izjavio kako je podnošenje ostavke visoko moralan čin, to tek na Čovićevom slučaju postaje jasno.

Prebacivanje lične odgovornosti za konkretno krivično djelo na svoj narod i nacionalne interese nije iznenađujuće kada su u pitanju vođe nacionalnih stranaka u BiH, ali ovakva priča postala je više nego degutantna.

Šta ima hrvatski narod od milionske utaje carinskih prihoda u slučaju "Lijanovići"? Ima isto onoliko koliko je dobio srpski narod od prodaje oružja iz "Orla" Iraku za vrijeme UN-ovog embarga ili onoliko koliko su Bošnjaci dobili od zloupotrebe položaja bivšeg zamjenika ministra odbrane FBiH Hasana Čengića.

Čović je, kaže, pritisak na sebe doživio kao pritisak na hrvatski narod i dobio na stotine pisama podrške od tog istog naroda, kojem, eto, zbog Čovićeve optužnice prijeti propast u BiH. Poručio je građanima BiH da "isprave kičmu" i sačuvaju BiH u interesu svoje djece. Pravosuđe BiH počelo je izgleda da čuva Bosnu i Hercegovinu od bjesomučnog pljačkanja i zavjera na svim nivoima vlasti ove države i to je jedina nada za sve one koji su ovdje prisiljeni da žive, rade i vode goli život. Zato ne bi bilo loše da su više podrške nezavisnom pravosuđu dali i prvi ljudi bh. institucija koji više vode računa o tome da se ne zamjere koalicionim partnerima u slučaju "Čović" i obavijeni velom ćutnje čekaju da još jedan problem riješi visoki predstavnik.