Piše: Predrag Klincov

Skrivanje iza naroda

Visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun najavio je da će narednih dana razmotriti mogućnost smjene Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH, koga je Tužilaštvo BiH nedavno optužilo za zloupotrebu položaja i primanje mita u vrijeme dok je obavljao funkciju ministra finansija FBiH.

Analitičari ocjenjuju da će Ešdaun najvjerovatnije posegnuti za svojim velikim ovlaštenjima i hrvatskom članu Predsjedništva BiH pokazati izlazna vrata zgrade najviše državne institucije, iako mu je želja bila da ih Čović sam pronađe.

Ne treba, naime, smetnuti s uma da je britanski diplomata na privremenom radu u BiH, nakon smjene 59 funkcionera i političara RS, često izjavljivao da će domaćim vlastima prepustiti donošenje bitnih odluka od kojih zavisi evropska budućnost ove države.

U slučaju očekivane odluke o smjeni, lord Ešdaun će pokazati da Dragan Čović i nije neka posebno bitna pojava za BiH i njene građane.

Čovićevi dušebrižnici koji, s druge strane, navode da se "ipak radi o članu Predsjedništva BiH za kojeg se na prošlim izborima opredijelila većina hrvatskih birača", treba da imaju u vidu da je upravo on odlučio da ostane u fotelji bez obzira na cijenu koju će za to platiti svi bh. građani, uključujući i njegove sunarodnike. Jer, svi relevantni zvaničnici Evropske unije i SAD su ga prethodnih dana nebrojeno puta pozivali da odstupi sa sadašnje pozicije, jasno stavljajući do znanja da te zemlje neće sarađivati sa funkcionerom koji na svom teretu nosi optužnicu za ni manje ni više nego učešće u organizovanom kriminalu.

Čović se nonšalantnim odbijanjem ostavke, a pogotovo izjavom da to čini u interesu naroda koji ga je birao, zapravo sakrio iz leđa tog istog naroda, ostavljajući da ga šibaju oluje koje se zbog poteza "nedodirljivog lidera" nadvijaju nad BiH.

U slučaju da Pedi Ešdaun, ipak, ne donese odluku o smjeni Čovića, građanima ove zemlje će morati odgovoriti na nekoliko pitanja.

Zar smatra da ovom državom nije prošlo i upravljalo previše avanturista koji u glavi imaju svoje ideje i ciljeve, bez obzira šta one donosile običnom puku, pa je potreban i još jedan u liku Dragana Čovića?

Bilo bi neophodno i da odgovori u čemu je razlika između Čovića i, primjera radi, Mirka Šarovića, koji je bio prinuđen da podnese ostavku zbog afere "Orao" iako nije bio ni osumnjičen za počinjeno krivično djelo.

Ešdaun je po podizanju optužnice protiv Čovića rekao da će mu ostaviti prostor da razmisli i izjasni se o ostavci.

"Čović ima pravo na prostor za donošenje takve odluke. On ima pravo i na vrijeme, ali nema pravo na mnogo vremena", kazao je tada Ešdaun.

Čović je nakon toga rekao svoje i Ešdaunu dao prostor za razmišljanje. Sada Ešdaun nema pravo na mnogo vremena, a sat brzo otkucava.