Piše: Pero Simić

Laki je malo nervozan

Nikad mi nije bilo jasno zašto mali diktatori imaju tako velike želje. Uvijek sam pogrešno mislio da mali diktatori imaju male želje, pogotovu kada su u pitanju male države ili republike kao što je naša. Te velike želje nekako posebno navru u proljeće, valjda kako se budi priroda.

Tad se i u njima bude ti apetiti i izgladnjelost za vlašću, bez obzira što s njom, u dobroj mjeri, već raspolažu. Sve im se čini da im je to malo, da su zaslužili još više i da ima nešto što im možda, i ne daj bože, izmiče kontroli. Još ako je diktator nervozan tu su na sceni onda velika sranja i to je znak da će neko nevin da nastrada.

Tako nešto upravo se izgleda dešava u našem malom entitetu. Naš predsjednik Čavić, koga ja odmila zovem mali diktator, a mogu i Laki, ako mu se više sviđa, nešto je nervozan u posljednje vrijeme, uprkos tome što je ispunio životnu želju i zauzeo prijesto svog učitelja i ideologa za sva vremena, nesretnog Radovana Karadžića. Ne, nije nervoza zbog boje njegovog bazena ili sitne šljake novog mu teniskog igrališta, te vindsdorske kapije kuće mu za odmor. Ne, nije to! Pa, nije naš predsjednik sitničar!? Izgleda da mu je dojadilo to svakodnevno i učestalo presvlačenje diktatorske odežde sa demokratskim svlakom, te vjerovatno i njemu samom nastupe trenuci nervoze i nesigurnosti, kada ni sam ne zna šta je, diktator ili demokrata. Mi ga, iskren da budem, najčešće viđamo u ovoj prvoj odeždi.

No, bilo kako bilo, vođen željom za velikom i vječnom vlašću, naš mali diktator sa saradnicima, nakon višednevnog vijećanja o stanju u svom carstvu, zaključio je ovih dana da je carstvo "ugroženo" slobodomislećom uređivačkom politikom Radio-televizije Republike Srpske. Sa svojim uvlakačima i dupeliscima predsjednik je brzo zaključio da se to ne može više trpjeti te da treba nešto učiniti kako bi se ta televizija "urazumila". Prije svega, jer se izbori ne smiju dočekati bez kontrole SDS-a nad njom i jer se sve češće na njoj pominju Radovan i Ratko kao uslov potpune saradnje s Hagom, što pomenutim izaziva probleme sa disanjem.

A drugo, kakav je to opet diktator, kad kontroliše čitav naš život, a ne može jednu televiziju koja bi mogla, pokatkad, pomrsiti račune našem vladaru i objaviti nešto što mu se ne bi svidjelo. Na primjer neku nezakonitu privatizaciju, primjer nepotizma, organizovanog i državnog kriminala. U ostalom i sami znate da je Čavić predsjednik Republike na kojoj nam jedino Bjelorusi zavide. Elem, ovih dana, u organizacij malog diktatora, krenula je "tajna" akcija napada na pomenutu televiziju i njene novinare, čiji bi radni naziv mogao biti "Nemilosrdni anđeo". U akciji diskreditacije ove medijske kuće uključeni su predsjednikovi dužnici, njegovi doušnici, smutljivci, lica sa uglednim udbaškim stažom i sav onaj šljam koji djeluje iz drugog predsjednikovog plana, uključujući i "žestoke momke". Na udaru "Nemilosrdnog anđela" našao se direktor RT RS - Dragan Davidović i njegovi urednici među kojima i moja malenkost, po dva nivoa, kao urednik na televiziji i potpisnik ovih kolumni. A baš sam se bio zabrinuo da niko neće primijetiti moj spisateljski rad. Pošto na poslovanje i uređivačku politiku RT RS nisu imali šta prigovoriti, predsjednikova ekipa za diskreditaciju uzela je sebi punu pjesničku slobodu da, pored toga što pomalo prijete da će nam mijenjati lični opis, mijenjaju i naše biografije iz vremena ratnih sukoba na ovim prostorima, pokušavajući da nas makar na taj podli način diskredituje. Na to bi valjda trebalo da "nasjedne" međunarodna zajednica, a onda bi Čavina, već pripremljena ekipa "provjerenih" novinara, preuzela tu informativnu kuću. Naš mali diktator vjerovatno bi tada mogao da odahne, iako je i do sada, prema minutaži učešća na Televiziji Republike Srpske, bio više nego Tito u svoje vrijeme, na Jugoslovenskoj radio-televiziji. Pri tome predsjednik nikad nije vrijeđan i omalovažavan. Ali Laki se time ne zadovoljava. Znam zašto, boji se da ne ode do vraga!?

Kada je moja malenkost u pitanju sav prezir malog diktatora i njegove vladajuće kamarile upućen mi je od onog momenta kada sam javno napisao ili na televiziji rekao da Radovan Karadžić i Ratko Mladić treba bezuslovno da idu u Hag.

Čavić to isto tvrdi, iako mu ja ne vjerujem. Možda to on zna pa zato, kako mi glasine stižu, traži da se ja posebno "otresem". Ako je sve ovo što sam iznio netačno, onda tražim od predsjednika da obuče svoj demokratski svlak i zaustavi hajku na Radio-televiziju Republike Srpske i mene lično. Tako će najbolje demantovati sve ovo što je napisano.

Još nešto. Nikad se nisam krio, a ispod svake moje kolumne u kojoj sam pominjao i predsjednika, stoji moj potpis i fotografija. Nije mi onda jasno zašto mi Čava potura svoje dupelisce da polemišem sa njima kad ja to neću. Ako mu nešto nije jasno, nek presavije tabak i sam kaže imenom i prezimenom šta god hoće!

Ili je Laki možda opet nervozan!?