Datuma: 02.05.2006
Piše: Nataša Krsman

Praznik rada

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Edhem Biber uoči prvomajskih praznika kazao je da je položaj radnika katastrofalan i da je malo razloga za slavlje.

Nejasno je samo zašto u glavama sindikalnih vođa još postoji ideja o proslavi 1. maja na način kako su to činili radnici samoupravljači, koji su bar deklarativno bili vlasnici fabrika, rudnika i industrijskih postrojenja.

Zar je okretanje volova na ražnju, kolo i prigodan govor način da se proslavlja Međunarodni praznik rada? Onog trena kada se u BiH promijenio društveno-politički sistem radnici su izgubili svaki razlog za bilo kakvu proslavu.

Ne zato što su kaskali stotinak godina u ostvarivanju radničkih prava, već zato što su u periodu tranzicije ostali na poziciji nepostojećeg društveno-političkog sistema. Prvo je bilo neophodno promijeniti sindikat i svijest sindikalnih vođa, a potom organizovati radnike u borbi za njihova prava.

Propala privatizacija, nesprovođenje zakona o stečaju i zakona o radu, nepostojanje bilo kakve reakcije na uvođenje novih poreza i donošenje loših zakona, samo su djelići u mozaiku narušenog sistema radničkog organizovanja.

Naravno da nema razloga za slavlje. A, ima li razloga za proteste? Prvog maja u uređenim zemljama ulice su prepune i radnika i nezaposlenih, koji na taj način iskazuju svoj bunt protiv postojećeg stanja. U Bosni i Herecegovini prvomajsko slavlje može djelimično pokvariti samo kiša, a nikako stotine hiljada radnika na čekanju, bez zdravstvenog i penzionog osiguranja i bilo kakve perspektive. Slično je i u ostalim zemljama bivše SFRJ. I tamo se jelo i pilo na blatnjavim livadama, a problemi su ostali u skupštinskim klupama, gdje ih rješavaju oni koji se sa radnicima i ne sreću, pa i ne znaju kakvih problema imaju.

Imitacija prvomajskih protesta u Sarajevu u organizaciji nekoliko nevladinih organizacija pod patronatom Narodne stranke Radom za boljitak, jasno je pokazala gdje su naše sindikalne vođe, a potom i radnička prava.

Koliko god su protesti u Sarajevu bili iscenirani u Izbornom štabu ove stranke, bilo je dobro vidjeti kolonu ljudi s transparentima u znak obilježavanja Međunarodnog dana rada. Iako mnogo puta viđeni uredno odštampani transparenti i neznatno izmijenjeni protestni govori, koji se koriste za svaku priliku od protesta poljoprivrednika do skupova nezaposlenih, vjerno su pokazali u kakvoj se apatiji bh. društvo nalazi. Ovakav prvomajski poziv građanstvu nije mogao postati inicijalna kapisla za socijalni bunt jer prije toga to nije bilo ni poskupljenje struje, nafte, gasa, uvođenje poreza na dodatnu vrijednost, poskupljenje lijekova, kašnjenje plata, neuplaćivanje doprinosa, porast kriminala i ostalih naših svakodnevica. Razloga za slavlje nema, sada je to jasno i sindikalcima.