Datuma: 07.05.2006
Piše: Saša Čavrag

Lijekovi

Na nedavnom kongresu farmaceuta zaključeno je da je potrebna rasprava o zakonu o lijekovima i medicinskim sredstvima Bosne i Hercegovine, kojim bi trebalo da bude regulisano jedinstveno tržište lijekova u našoj zemlji.

Kao i mnogo puta do sada, BiH kasni za svim zemljama u regionu, da ne spominjemo napredne zemlje svijeta. Sve one odavno su regulisale tržište medikamenata, tako da se zna ko može i šta sve treba da se otvori veledrogerija, ko može da prodaje lijekove na malo, odnoso da otvori apoteku, prateće službe kao inspekcije...

Kod nas je slika drugačija. Sami farmaceuti priznaju da je tržište neuređeno. To potvrđuje masa podataka. Kod nas ima oko stotinak veledrogerija, dok u Velikoj Britaniji, koja je po broju stanovnika nekoliko puta brojnija od BiH, ima svega pet. Sama činjenica da je toliki broj veledrogerija dovodi u sumnju da li je sve bilo regularno prilikom otvaranja tih objekata. Nemoguće je da je BiH revnosnija država nego Velika Britanije i da je svaka veledrogerija zadovoljila potrebne uslove za registraciju djelatnosti.

Koliko ima otvorenih apoteka to vjerovatno niko i ne zna. Dovoljno je proći ulicama bilo kojeg grada u BiH i svako će se uvjeriti da je otvoren veliki broj. U nekim ulicama ima ih i po nekoliko. Vjerovatno dobar broj njih ne ispunjava uslove za rad, ali rade. Osim toga, brojni apotekari izdaju lijekove građanima koje ne smiju izdavati bez ljekarskog recepta. Prodaju i medikamente koji se nalaze na esecijalnim listama (besplatni lijekovi). Zbog toga u Brčkom pravosudni organi sprovode istragu jer je prema njihovoj procjeni budžet distrikta oštećen za oko 800.000 KM. Za koliko su onda oštećeni entiteti?

Nadalje, BiH nema adekvatnu farmaceutsku inspekciju, što je temelj svake branše. Automatski se postavlja pitanje: kakve lijekove pijemo, da li se trujemo? Iako na kutijama svakog lijeka stoji kad je lijek proizveden i do kada je rok upotrebe, bez inspekcije u te kutije mogu svašta pakovati.

Prema postojećem stanju u farmaciji najveću štetu trpi potrošač, kako zdravstvenu, tako i finansijsku. Ne zna šta pije, ne zna da li je cijena lijeka regularna, ne zna kome da se žali, ne zna ko je vlasnik apoteke (često su to ljudi koji nemaju nikakve veze s farmacijom). Pacijent jedino zna da se u ovoj branši vrti veliki novac i da je farmaceutski lobi jedan od najjačih. Vlasnici veledrogerija, a bogami i apoteka žive luksuzno, voze dobar auto, idu na ljetovanja i zimovanja... Neka žive, ali neka samo rade u skladu sa zakonom.

Svi ovi primjeri ukazuju da je reforma farmacije neophodna. Ona se mora uraditi oprezno, efikasno, funkcionalno i nikako na štetu pacijenata, koji su krajnji korisnici medikamenata.