Datuma: 09.05.2006
Piše: Denis Kuljiš

Je l' neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince

Ekipa se okupila u "Papillonu", nasukanom splavu na riječnoj obali Save, gdje još samo nedostaje voda, pa da bude gradsko more. Autor djela koje smo promovirali u ovoj Noinoj arki balkanske kulture, sjedio je između dva Komižanina - počeo je Boro Dežulović, a ja sam nastavio, pa rekao:

Knjiga Emira Imamovića "Je l' neko vidio djevojčice, kurve, ratne zločince", nema nikakve veze s bosanskim pripovjedaštvom. Narator ti se ne obraća kao mudroslovac, u pozadini ne čuješ kako dr Himzo Polovina maltretira neku sevdalinku, likove ne krasi beskrajna dobrota, nisu veći od života, nego normalni žicari kakve možeš pronaći i na zagrebačkoj periferiji, ili u paklu područja pod posebnom državnom skrbi...

Mislim da je na Emira Imamovića više od Ive Andrića utjecala Carla del Ponte. Andrić je podjednako nemilosrdan prema bosanskom spleenu, ali njemu je proces bio važniji od optužnice. Između Andrića i Del Ponteove razvijalo se pak bosansko pripovjedaštvo koje uživaocima poput mene nije pružalo visok stupanj ugode - ali nije bilo ni osobito štetno, kao lake droge. Hvala bogu i đavolu, Emir Imamović uopće ne spada u taj kontekst. Njegovi likovi i priča podsjećaju me na američke filmove, a junaci na junake "Dogme", antiheroje iz komedije "Glup i gluplji". Dakle, Mujo i Haso, naslonjeni na samoposluživanje, piju pivo i, što bi rekao genijalni Džoni Štulić, onako nemušt: "kuže svijet".

 Muzika i film obilježili su moju i Emirovu generaciju, pa je kulturna distanca među nema - nula kilometara. Jezično, govorimo i pišemo spskohrvatskobosanski novinarski ikone, urbani idiom koji funkcionira na povezanoj alter-sceni Zagreba, Sarajeva i Beograda. U njegovoj literaturi nema ništa orijentalno, bošnjačko i egzotično, nikakvih stilskih konvoluta i zapetljancija, nego je sve normalan ulični idiom, te jezik crne kronike, koja bilježi i sve balkanske tranzicijske melodrame.

Rekavši čega u Emirovoj prozi nema, nisam objasnio što to u njegovoj knjizi ima i zašto se ta roba preporučuje za čitanje.

 Osim djevojčica, odličnih i vrlodobrih učenica osnovne škole, tu su jedna vrlodobra i jedna odlična ruska kurva u prizorima lezbijskog seksa, zatim ratni zločinci, koji se nalaze u bijegu, negdje u offu, pošto se skrivaju u kakvom manastiru ili u nekom drugom srpskom vojnom objektu, a traže ih pripadnici specijalnog američkog policijskog tima "Hawk". Onda imamo jednu multikulturalnu klapu bivših ratnika i bivših prijatelja s PTSP-om, pa vruću apotekaricu koja kao da je sišla iz nekog filma Žike Pavlovića, onda glupe srpske policajce i bošnjačke zatvorske čuvare, sadiste i nabiguzice, pa deziluzioniranog novinara i kravetinu televizijsku spikericu, zatim razne sitne kriminalce, vojnike, narod...

Univerzalni likovi koji bi funkcionirali u televizijskom sitcomu, ili u nekoj šekspirovskoj drami, samo bez glasonoše norveškog kralja i bez vojvode od Northumberlanda. No, to su sporedni likovi u dobro napisanoj generičkoj priči, koju nitko živ ne bi čitao kao roman, da nema dva fenomenalna glavna lika, briljantno blesava kriminalca, koji se nadopunjavaju kao Don Quichote i Sancho Pansa, ali su različiti od svega što smo do sad vidjeli na filmu i u literaturi.

Svojstveni podneblju gdje je najveća senzacija otkriće egipatskih piramida, po njihovim bi se dogodovštinama iz ovog Imamovićeva romana mogao, naravno, snimiti film, ali (šema!) i pilot za dramsku televizijsku seriju u 150 nastavaka za prikazivanje kroz šest sezona, što bi bio suvremeni odgovor na "Top-listu nadrealista", a turbo folk bio bi tu puno više od glazbene kulise...

Dakle, roman preporučujem riječima koje su se kao blurb već našle otisnute na koricama Emirove knjige: "Multikulturalni krimić iz Dejtonije, jedine europske zemlje koja se još nije pretvorila u dosadnu, civiliziranu državu: gangsteri, mudžahedini, ratni zločinci, korumpirani policajci - i nekoliko čestitih ljudi, koji tu nemaju šanse..."

U najužem krugu svojih čitatelja mogu priznati - one mudžahedine sam izmislio, ali previše je dobro zvučalo da bih to izostavio.