Datuma: 10.05.2006
Piše: Pero Simić

Srbija talac Koštunice

Možda je Srbija doskora bila talac generala Mladića, optuženog za ratni zločin, ali je bar sada, ovog maja, sasvim jasno da su Srbija, ali bogami i drugi, u stvari, taoci nikog drugog do Vojislava Koštunice. Za Mladića nam je već i jasno. Pukao po svim šavovima on radi šta radi, ali se slabo ko trudio do sada da mu stane u kraj.

Za one koji dobro ne poznaju Koštunicu, to je onaj što je zlovoljno i bijesno napao novinare na Đurđevdan, slavu i njegove Demokratske stranke Srbije. A samo zato što su ga, što bi i sav normalan svijet, pitali - šta bi sa obećanjem za hapšenje Ratka Mladića? Voja, sav uvrijeđen, odbrusio im je, nešto u smislu, "kako ih nije sramota da na Svetog Đorđa pitaju takve stvari?

Istina je da su ga o tome pitali i prije Đurđevdana, ali je Voja tada po običaju naprasno onijemio pa su morali da mu pišu saopštenje "da on nije obećao nikakav oročeni datum za privođenje Ratka Mladića"... itd.

Tako se Koštunica počeo obilato služiti jednim sasvim legitimnim sredstvom u politici, svojstvenim uglavnom političarima na ovim balkanskim prostorima - lažima. No kada je Koštunica uhvaćen u laži, on se počeo ponašati kao njegov omiljeni idol, Slobodan Milošević, i to u "najboljim" vremenima. Dok je nacija očekivala da se premijer obrati javnosti i da objašnjenje zašto nema Mladića, a maj je već stigao, on šalje čestitku Jasni Šekarić, najboljem strijelcu na svijetu, na još jednoj osvojenoj zlatnoj medalji. Tako se Voja držao one stare narodne "kuća gori, a baba (Voja) se češlja".

Oni koji imalo bolje poznaju premijera Srbije i njegove saradnike Bulatovića, Stojkovića, Jočića, dobro znaju da njima mjesec, dva, godina ili pet, ne znače ništa. Godina im dođe kao jedan dan. Toj tromoj i usporenoj mašineriji koja se zove Vlada Srbije poseban ton ovih dana je dao i glavni inkvizitor Srbije, ministar Mlađan Dinkić. Nakon što je njegov dugogodišnji saborac podnio ostavku, Dinkić je uslovio Koštunicu da će i on napustiti Vladu, ali ako do septembra Mladić ne bude u Hagu. Znači još pet mjeseci za Mladića!? Zašto da ne! Njima se nigdje ne žuri jer ne razmišljaju o narodu. Da razmišljaju koliko sutra bi i sami krenuli u potragu za njim. Kako stvari stoje, ne bi me čudilo da do septembra planiraju u potrazi za optuženim, odbjeglim generalom, pretresti sve pčelinjake na području Srbije, sve štale i bogaze. Zbog čestih upada na seoska imanja sa zemlje i iz vazduha, ove godine bi mogla biti ugrožena i poljoprivredna proizvodnja u Srbiji.

Dobro upućeni u Srbiji kažu da do početka maja nije bila nijedna ozbiljna sveobuhvatna akcija u lociranju Mladića, a u kojoj bi učestvovale sve snage policije, od SAJ do žandarmerije i ostalih. Tek sada početkom maja, jedna grupica policajaca u civilu s fantomkama na glavama, poput pljačkaša banaka i mjenjačnica u Srbiji, upadaju u kuće po Beogradu, ali kao po pravilu, tamo gdje ga neće naći.

Zašto tako? Zato što je Koštuničin odnos prema Ratku Mladiću, odnosno njegovom privođenju pravdi, kristalno jasan i bez alternative.

Prvo od hapšenja nema ništa, jer Koštunica i sam i dalje pritajeni obožavalac lika i (ne)djela Ratka Mladića, ne želi da razočara svoje istomišljenike, Mladićeve pristalice. Drugo, on dobro zna da bi mu hapšenje generala optuženog za ratne zločine, srozalo i onako nizak rejting kod glasača u Srbiji.

I na kraju treće i najvažanije je da je Voja svim silama sav svoj politički angažman usmjerio ka jednom jedinom cilju - da uđe u istoriju srpskog naroda i da bude zapamćen kao značajan i veliki srpski vladar. Njegov saborac i publicista profesor Radoš Ljušić je već naoštrio pero čekajući da Voju smjesti rame uz rame sa najznačajnijim srpskim političarima. Međutim, tu se ispriječio Mladić. Od hapšenja nema ništa, jer Voja neće da uđe u istoriju kao čovjek koji je uhapsio Ratka Mladića. Obećanja data Oliju Renu i gospođi Del Ponte nije ispunio iz prostog razloga, jer se uzaludno ponadao, da će kod odbjeglog Mladića, za koga su u tom momentu izgleda znali gdje se krije, ipak proraditi svijest i savjest te da će se predati!? Pošto Mladiću ne pada napamet da se nakon desetogodišnjeg skrivanja preda onda imamo što imamo. Pat poziciju i činjenicu da je, izgleda, sve u božijim rukama.

Iskusni politički analitičari bi svakako rekli da će Voja prije pristati na izbore nego uhapsiti Mladića. Zbog istorije, svakako.