Datuma: 11.05.2006
Piše: Rubina Čengić

Konstitutivna igra brojeva

Hrvatski član Predsjedništva BiH Ivo Miro Jović, tvrdeći da su Hrvati u BiH ugroženi, kaže da je u Livnu, koji bi valjda trebalo da bude hrvatski grad, od šest tužilaca samo jedan Hrvat, a od sedam sudaca opet samo jedan Hrvat. Kaže i to da u Zavodu za zapošljavanje FBiH radi 40 Bošnjaka, pet Srba i dva Hrvata, a u šumskom sektoru u srednjoj Bosni radi 950 Bošnjaka i 135 Hrvata.

U pravu je Jović, on ne laže, ali očito odlučan da u Predsjedništvu BiH zastupa samo interese jednog naroda zaboravi da kaže nešto što su prije nekoliko dana rekli ombudsmeni FBiH, nakon što su se tokom deset godina sreli sa više od milion obespravljenih ljudi u FBiH. Oni kažu da je samo u Zenici tokom nekoliko prethodnih godina prodato 4.386 stanova, 547 privatnih kuća i napravljene 863 zamjene nekretnina. I dok nas vlasti ubjeđuju da je tokom rata oduzeta imovina vraćena u stopostotnom procentu, ombudsmeni imaju dokaze da u nekim opštinama u FBiH živi tek 40 odsto prijeratnog stanovništva; u opštini Banovići je prodato više od 90 odsto vraćene imovine, a u Gračanici živi tek sedam odsto povratnika, dok u administracijama opština najveći broj zaposlenih pripada većinskom stanovništvu na tom području.

Tako na primjer u sarajevskoj opštini Novi grad od 211 zaposlenih 185 su Bošnjaci, devet Hrvati i šest Srbi, u MUP-u Kantona Livno od 478 zaposlenih 391 je Hrvat, 60 Srba i 27 Bošnjaka. Isto je i u drugim javnim institucijama: u 15 od 29 upravnih odbora fakulteta, škola i institucija iz oblasti obrazovanja u Kantonu Sarajevo članovi su isključivo Bošnjaci. U UO Kliničkog centra "Koševo" u Sarajevu od njih 13 čak 10 su Bošnjaci (pojedinci se zbog unosnog članstva u UO deklarišu da pripadaju nekom drugom narodu, poput dr Mirsada Alića za kojeg kolege kažu kako tvrdi da je Hrvat). Istovremeno u poslovnici "Elektroprivrede" u Livnu rade 72 Hrvata i sedam Bošnjaka. I tako dalje i tako dalje...

Sve ovo govori da je BiH trajno podijeljena zemlja, ali to još niko nije glasno rekao. Oni koji žele da potvrde podjelu traže popis, a oni koji ne žele da je priznaju to odlučno odbijaju i tako vode mrtvu trku. U međuvremenu, građani žive uljuljkani u ubjeđenju da su podijeljenja sela ili ulice i kafići stvarnost nekog drugog i dalekog, a da je naša stvarnost nešto sasvim drugo, dok vlasti već osnovcima u školama serviraju samo jednu vjeronauku, onu većinsku, razdvajajući ih tako već od prvog dana škole i života nezaštićenog porodičnim ambijentom!

Ima neki vic u kojem se Srbin, Hrvat i Bošnjak svađaju šta je čije, dok jedan od njih ne ubije svog brata i kaže otprilike: "Tamo gdje je mrtvo tijelo jednog od naših, tamo je naša zemlja". Da nije tužno, bilo bi smiješno, jer pokazuje kako i u ime čega naši vlastodršci dijele zemlju i vode narod. Ombudsmeni su svojim podacima samo još jednom potvrdili da ovdje niko ne brine kako nahraniti gladne, kako zaposliti nezaposlene, kako zbrinuti beskućnike ili izliječiti bolesne. Svi brinu samo kako zaokružiti svoje!