Datuma: 18.05.2006
Piše: Sandra Gojković

Kampus

Rekonstrukciju i adaptaciju kasarne "Vrbas" u Banjoj Luci u studentski kampus oduvijek je pratio zao glas. O kapitalnom projektu, koji je pripao Ministarstvu prosvjete i kulture RS, od samog početka kolaju priče o sumnjivim ugovorima i pranju para.

Glavni krivac za takve priče, bivši resorni ministar Gojko Savanović, nikad nije pozvan na odgovornost, valjda zbog činjenice da ima zaštitu u liku i djelu SDS-a. Džaba i revizorsko mišljenje da je u Savanovićevo doba najviše nezakonitosti bilo upravo oko gradnje kampusa - prije godinu dana revizori su upozorili da nedostaju ugovori i potpisi.

Nema dokumenta, nema ni para. Bar ne kroz službene knjige. Da se razumijemo, niko se nije zanosio mišlju da će takav projekat (kojem nikad nije utvrđena vrijednost) biti urađen transparentno i čisto.

Puno para je u igri i svi su unaprijed bili načisto s tim da će tu biti svega. Ako rođeni muljatori imaju šansu negdje da zavrnu pare oni će to i da urade, ali očekivalo se bar da će posao da rade kvalitetno i do kraja. Ipak se radi o prvom studentskom gradu u RS i u pitanju je Vladino ministarstvo.

Međutim, posao je ovdje sprovođen na krajnje sramotan i pohlepan način - pare su zavrnute, a posao otaljan. Uz sve to, manjak čitavog niza dokumentacije govori i koliko su se ležerno pljačkale pare namijenjene za radove, jer su akteri očito u cijeloj priči bili opušteni. Sklopi se polamilionski ugovor, pa se pridoda stotinu hiljada KM i na kraju traži još pedeset hiljada KM za neplanske troškove. Savanović je sve to aminovao, a kako i ne bi kad se radi o firmi iz rodne mu Gradiške. Tako je u tom gradu našao i auto-servis koji se pozabavio spoljnim uređenjem kampusa. Tužno, ali istinito.

Studente, pak, ne zanima kako je, odnosno nije, Savanović završavao posao. Kažu, nek se time bave istražni organi. Njima je jedino bilo u glavi da se, konačno, usele u studentski dom kako bi normalno nastavili da studiraju. Ali, ni to im nije pošlo za rukom, jer jedva nekoliko mjeseci otkad su dobili ključeve, već otkazuju vodoinstalacije i prave havariju. O toploj vodi mogu samo da maštaju jer je imaju, ako im se posreći, svega deset minuta dnevno. Naravno, ne znaju ni kad ih u toku dana sleduje tih deset minuta. Valjda treba da stražare kraj česme ili da budu dobri s domskim majstorima. Od puste želje da sklepa studentski kampus, Savanović "zaboravi" da studentima omogući grijanje.

Ali, ako se ikada prekinu mućke u i oko kampusa postavlja se pitanje hoće li se ikada moći popraviti učinjena šteta na prvom studentskom gradu? Hoće li se imenovati krivci, kao u normalnoj pravnoj državi, i pozvati na odgovornost? Hoće li se doći do jasnih cifri koliko je pronevjereno, a koliko, zaista, uloženo i sve zajedno javno saopštiti? Da li će i ovaj slučaj, kao mnogi do sada, biti zataškan i bačen u zaborav po principu - šta je bilo, bilo je, idemo dalje, ima i većeg kriminala? Za sada, nema odgovora...