Datuma: 19.05.2006
Piše: Nataša Krsman

Pravosuđe

Sve češće domaći zvaničnici upućuju kritike na adrese međunarodnih prdstavnika u BiH. Možda su ovdje ljudi konačno počeli da misle svojom glavom, a ne iznosima donacija od kojih uglavnom građani imaju najmanje koristi.

U Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH su zahtijevali pokretanje procedure za smjenu Džolija Diksona, predsjednika UO Uprave za indirektno oporezivanje BiH, potom je ovu inicijativu zamalo realizovao premijer RS Milorad Dodik podnoseći tužbu protiv ovog stranog eksperta za oblast poreza (indirektnih).

Nedavno je žestoke razgovore s britanskim ambasadorom Metjuom Rajkroftom vodila predsjednik Suda BiH Meddžida Kreso, zbog ponovnog imenovanja britanskog sudije Malkolma Simonsa u Sud BiH. Ne ulazeći u razloge predsjednika Suda, njen potez na granici je hrabrosti i ludosti. Na to su indirektno podsjetili iz britanske ambasade, napomenuvši da su oko osam miliona maraka do sada uložili u Sud BiH. Sukobiti se sa donatorom nikada nije poželjno, a posebno ako se zna da je to predstavnik zemlje koja ima izuzetno veliki uticaj na zbivanja u BiH. Donedavno su četiri Britanca bila na čelnim pozicijama najvažnijih međunarodnih institucija u BiH, a doskora su i predsjedavali Evropskom unijom. Kakve god razloge Meddžida Kreso ima, čudno je da je odlučila u pomoć pozvati predstavnike najviših institucija vlasti u BiH i odgovornost podijeliti s njima. Teško je očekivati da će predstavnici državnih institucija, koji su prije svega političari, pa sve ostalo, odlučiti na nepromišljeni korak koji zadire u diplomatske odnose dvije zemlje.

Možda bi mnogo korisnije bilo da su se na vrijeme u Sudu BiH pozabavili sistemskim rješenjima. Zakon o Sudu BiH, niti druga podzakonska akta, nisu utvrdili kriterijume po kojima predsjednik suda ocjenjuje rad međunarodnih sudija. Međunarodne sudije, na kraju krajeva, platu ne primaju iz budžeta BiH, pa račune ne moraju polagati onima koji ih ne plaćaju. Izuzetno visoke plate nisu bile motivacija ni da domaće sudije i tužioci krenu u akciju, jer imaju na desetine hiljada neriješenih predmeta po sudovima. 

Da šupljina u sistemu državnog suda i tužilaštva ima, potvrdila su česta sporazumna priznanja krivice, male kazne i klimave optužnice, koje za rezultat imaju oslobađajuće presude. To, nažalost, nije problem samo Suda BiH ili Tužilaštva BiH, jer iz perspektive ovlaš upućenog posmatrača, tu je stanje još i dobro. Problem je izgleda u polovičnoj reformi pravosuđa u našoj zemlji, pa glavni kantonalni tužilac umjesto da radi po krivičnim prijavama zove građane da mu daju podatke o ratnim zločinima?! Autorsko pravo na ovaj izum ima Branko Šljivar, glavni tužilac Kantonalnog tužilaštva u Sarajevu. Kada čovjek malo radi za velike pare, ima vremena štošta pametno da smisli. Sudska vlast odvojena je od zakonodavne i izvršne, ali nadali smo se da će upravo ova prva biti korektiv za greške ove druge dvije, a ne obratno.